Železnička stanica u ovom gradu se već godinama raspada. Kad god dolazim tu požurim kroz hol, jer imam utisak da ako vetar krene malo jače da duva, pašće mi na glavu.  Mesto je uraslo u travu. Šine se jedva vide. Taj jedan deo bio je...

Probudila sam se sa ovim pitanjem i započela svoj život ispočetka , život odraslog deteta. Juče sam diplomirala. Juče je sve bilo drugačije. Nakon što sam se ponosno kezila svima koji su prošli pored mene, pristupila sam obaveštavanju svojih najmilijih o svom  dostignuću. Priznajem, prvi put sam...

Živimo u doba najvećeg apsurda. Svi smo odštampani klonovi nečijih viših ciljeva. Njima profit, nama samo sljepila. Živimo u doba podvojenih ličnosti, ili gubljenja identiteta...

-          Ne ide mi se na more! Treba da preživim tri letenja za 10 dana. -          Reče žena koja stalno bulji u nebo i koja je više u oblacima, nego u garsonjeri – zadirkivala me je. -          Duhovna i emotivna uzletanja i sletanja su mnogo manje traumatična. -         ...

Kada govorim o velikim ljubavima činim to tiho. Najviše se voli ćutanjem. Ćutim kad volim,  ćutim jer osećam. Oči govore… – Uspevaš li videti? Oči su ogledalo svih unutrašnjih dešavanja...

Pisali su pisma. I pesme. I znali da namirišu ta ista pisma i da zalepe pramen kose. Da razmažu koje slovo suzom, slučajno ili ne baš slučajno. Da stopiraju i pređu kilometre osmeha, znajući da će iznenaditi onu/onog koga vole. Da se raduju tom susretu,...

Život ima baš neku čudnu naviku da te iznenadi kad se najmanje nadaš, kad najmanje očekuješ. Samo te zapljusne, poput velikog talasa, ne mareći za to da li znaš plivati ili ne, a na tebi je da odlučiš da li ćeš plivati protiv struje ili ćeš...