“Nije on za tebe.” ” Ali mama…” “Nema “ ali”! “Ti ne razumeš, jednostavno se desilo i…” “Večeras ćeš mu javiti da morate prestati da se viđate i reći ćeš mu da prekine da te zove. Biće kako ja kažem.” ...

Soba miriše po mastilu i knjigama, hladno je i prozračno. Dovoljno prozračno, da te nauči kako toplina uvijek nije tu uz nas i da nam one krupne tufne na maminoj ešarpi znaju biti daleke. Osjeti se nemir između srca i peta, nemir što se tako...

Ponekad miriše sve po zimi, izmaglici i oštrom vazduhu… Zahladi od tuge, slomljenih krila nekih odbjeglih ptica što su potražile dom pod tvojom krošnjom i osjećaja da za besmislicu ima mjesta. Svaki put kad pokisneš i posrneš, jedna mala ptica umre od tuge. Nebo se pretvori u tamnu...

Zima se proteže u kraju, kao neka mnogo loša i spora mačka. Hladna je, taman onoliko da te zaboli do kostiju, pa se motaš u krug i unazad. Osjeti se noć,  kao plašt dok se nadvija nad bespomoćnu i duboku vodu. Jutros je u susret...

Ja sam mamac na udici ajkulama. Zagađeni okean između kontinenata. Smrdljiva riba koju donosi plima u tvoj davno odsanjani san. Idi!- rekla si prijekorno, ali nigdje se nisam makao. Šupčino!- suviše ružna riječ na tvom lijepom jeziku, ali bih je ipak sa uživanjem polizao. Letjele su...

U poslednje vreme naviru uspomene. Sećanja. Prošlost mi se mota po glavi. I ne, ne budite smešni – to ne znači da je želim natrag. Jer da je želim, nikad je ne bih nazvala tim imenom. Sledi nespretni susret sa vašim bivšim. Pa se iznenada pojavi...

Bilo je kasno popodne. Sunčevi zraci su prosijavali kroz slojeve oblaka i smoga, dodajući nebu tonove rđe. Plavičaste, žute i braon-crvene prelive presecala je visoka metalna konstrukcija naftne platforme koja se izdizala iz suvog tla. Na platformi je stajao mlađi muškarac. Njegova prljava odeća govorila...

Okupah se u hamamdžiku, drvenom izrezbarenom kupatilu u samoj sobi, u kom je sve već bilo pažljivo pripremljeno: mirišljavi sapun, đugumi vode i peškiri, koji mirišu istočnjačkim mirisom. Ugasih svijeću i legoh, ali tek tad primjetih da je nana upalila čitav raskošni svjećnjak na stropu...

Dala sam ti riječ, da ću te čuvati, voljeti i biti dio tebe dok god dišem. Dala sam ti riječ, da će jutra biti mnogo ljepša i vedrija, pa čak i onda kada ustajem u 5.30. ujutro da pripremim sve za goste. Čini se da...

U čitavom svom životu ja sam bio ništa. Dobio sam glas, dobio sam noge, pa ruke, oči i usta, dušu pa srce. I ja odlučih da budem ništa. To ništa se ponekad, u prolazu ili u razgovoru, uvlačilo ljudima pod kožu, ali je kratkoročno ostajalo. Znate,...