Bojim se da nemam mnogo. Bojim se pri pomisli da ništa više neću ni imati, ali se onda sabrem, prikupim one raspale delove slike i počnem ispočetka. Dvoumim se i troumim. Da li da odem ili ostanem. Zbog koga, čega, čemu i kada. Sva me ta...

“Ko je imao sreće da se jutros probudi u Beogradu, može smatrati da je za danas dovoljno postigao u životu.” Mi, ostali smrtnici, moraćemo malo više da se potrudimo. Žmu i ja nismo imali sreće da se probudimo jutros u Beogradu, a kad malo bolje razmislim –...

Veče pred traganje tata započinje jedan od „uz preko-cvikera-pogled dijaloga“. – A kakav je to posao? – Ništa ozbiljno. Više poslić dok iščekujem nešto veće. Da ne tapkam u mestu. Situacija se postepeno zaoštrava. – Ma ‘ajde, molim te! Zašto ne možeš jednostavno da daješ časove? Ceniš li ti...

Nekad nije potrebno da nekog poznajemo da bi nas njegova bol zabolela. Život može da nas ošamari preko televizije, preko filma ili muzike. Najviše boli šamar u kom nema života. Disanja. Kao što nas najviše bole svetovi koji se u jednom trenutku jednostavno ugase. I...

Počneš od čekanja, završiš čekajući. Sećam se tog trenutka. Ležim oko 3h ujutro na podu sobe žutih zidova, a polifona melodija mog lepog (i glupog) telefona me obaveštava da je odgovorio na poruku. Duboko smo zaglibili u neku filozofiju – mi smo prijatelji koji se vole...

  Moj ortak Dule tako kaže. Danas svi negde jurcaju. Žure, gledaju na satove, proveravaju mejlove, bave se menadžeringom, advertajzingom, imaju svog lajfkouča i nameštene osmehe za kada izađu u narod. Ali kad se radno vreme završi i kravate opuste, čovek ostaje u svom stanu, bez čarapa,...

    Imam tih par navika kojih nikako da se otresem. Recimo, nije bitno koje je godišnje doba, ako se probudim tužan i bezvoljan, ja prvu kafu popijem na terasi. Pre par dana je pao prvi sneg ove zime. Zgrabio sam svoj crni džemper, veliku šolju punu...

Ne volim osobe koje se često smeju. Ne verujem osobama koje se često smeju. Ne mislim na smeh kao smeh, volim zvuk smeha pre svega dragih osoba, koje me često znaju zaraziti pa se nekontrolisano sa njima smejem dok me nedostatak daha i bolovi u...

Govorila sam vetru o tvojim dodirima. Na mom licu izoranom od briga nastanio se tvoj osmeh. U neizdrživi dan tvoja ruka greje moje reči koje izgovorim. Šamaram tugu i rušim kule nedostajanja. Prebrojavam tvoje korake, pokrete i stavove. Preispitujem ti rečenice, čak i one neizgovorene. U...

Kao kad biraš u knjižari hemijsku olovku dugo praviš izbore, raspinješ sitnice kao kakve zločince i potpisuješ sebi ko zna kakvu kaznu ako pogrešiš, za neispravne poteze. Ludački želim da odgrnem svoju kožu i da se sve stege pokidaju, srce raširi i reči oslobode. Ništavno je...