O, glumče! Igraš nešto nalik plesu. Tvoje noge i plesačeve dotiču isti pod. Sa ubedljivom kretnjom i naše kretnje se tresu. Al' kad gledaš u visinu – vidimo li isti svod?   Ti, glumče, živiš za tako malo nadnice, Za nezaustavljivost naših ruku, Dok ispod oka ciljaš u jadnice Čiju upravo si predstavio...

Platnom slikara u pjesmu prerušena zapis ostavljam kao žig na kožu vlažnu od ugriza mastila. Ljubavnica češljugara. Majka slavuja. Sestra lastavica. Gola do ljubavi ne govorim mrljama vjerovanja. Potpisujem se tišinom uspavanih sjećanja u desnom uglu tvog oka.     Autorka: Sanja Radulović Fotografije: pinterest.com ...

Ponekad me uplaši ogledalo. Bojim se ruku, lica i tela. Bojim se praznine sadržane u njima. Ponekad poželim čitati Kiša ponovo. Ali onda njegove pukotine počnu da se otvaraju u meni. Nekad je bolje zapušiti uši voskom, zaboraviti pesmu, ugušiti je u sebi. Sputati sebe pred pesmom, pred tom Sirenom...

  Ispunjavaš čitavu moju dušu, želim da te samo nežno dodirnem, uspevam samo u mislima u snovima teško u životu nikako. Divim ti se izdaleka, znam, ogromna tuga svaku ljubav prati. Da se kao sunce ponovo rađam, svakog dana biću bedan ubijaće me prostota. Za kristalno čisto srce reči nemaju smisla, ćutanje je slikanje sebe, a prazna priča šareni...

"M. Blečić: U knjizi Poreklo nade imate ciklus pesama koji se zove "Kritika poezije". Neuobičajno, zar ne? B. Miljković: U tom ciklusu pokušao sam da pravim poeziju od njenih nedostataka. Već se u Miljkovićevim esejima o poeziji kao što su "Poezija i oblik" i "Hermetička pesma" mogu...

  Daj mi asocijaciju na neko vrijeme u kojem ne gubim lakoćom kojom dobivam, bez osvrta za istrajalim danima ločem žešći špiritus bez pomiješanog očaja bez obrazloženih sramoćenja bez izbljuvanih uvreda Daj mi ilustraciju na srž mašte u lokvi šarenila masnih boja i odsjaja da utrljam dlanove bez brige u grudima pa razmažem tijelom i postanem psihodelija eksplozivno šarena golotinja bez lažljivog podsmijeha bez prljavog gnušanja bez...

  Ljudi žude za kafićima u kojima mogu da kažu „Kao i obično“ Ljudi žure hitro ali tiho, na prstićima, da ne probude kišu Jer napolju je oblačno Ljudi sanjaju o ringišpilima Dok ih bude neki drugi ljudi i kažu Da je vreme za oblačenje Ljudi rade na oblačenje, presvlačenje, cipela glačanje Sa pogledom...

Pod krošnjama starog bora, u avliji kuće Svete, Na uveloj klupi, sjedi, od istoga stabla dijete; Slavuj svoju pjesmu pjeva - omaž sreći, Suncu, ljetu, Muziku mu srcu svira, da odagna tešku sjetu - Čovjeku što tužno kliče zemlji svojoj potopljenoj, Kao ratnik, krvav sav i ranjen, što izgubi najdraži...

Sedeo sam naspram tebe i posmatrao te. Ti si moja vršnjakinja, koleginica sa fakulteta, komšinica i dobra drugarica. Oboje smo u konfliktu sa očevima i ne znamo da plivamo. Čak nam je i horoskopski znak isti. Vremena su, kao i uvek, bila teška mi daleko od kuće živeli smo u skromnim sobama i često bi...