LAĐA SUZA
Teške vode kolutaju niz brijegove iste stijene; Poplavu sa sobom nose, sve potope bezimene! Iskrče si kroz gloginje puta, kroz trnje i svo kamenje, Izrove za sobom brazde - osta' samo prazno htijenje. Zar ne vidi niko rijeku - život ovaj, smrću što se rađa? Pod njom, niko, zar ne...