01 jul MOJE BESMRTNO

Tvoje lice, poput utvare,

I dalje progoni moje snove,

I sjećanja na dane stare

Nečujno, sasvim tiho, zove.

Nedorečene riječi skrivaju se

Po uglovima misli i izlaz traže;

Suviše otužno je posmatrati čovjeka

Koji sam sebi svjesno laže.

Trenuci slabosti sve češći

I postojaniji bivaju;

Vremenom postaje sve lakše otkriti

Da oči tugu srca uporno skrivaju.

Toliko puta sam se oprostila od tebe

I rekla ti zauvijek zbogom,

Da bih odmah nakon toga vidjela sebe

Nekad i negdje, sretnu s tobom.

U ovoj priči bez kraja

Živjeti bez tebe postaje sve teže,

Ja vidim u tebi nešto čega nema

I samo to me još uvijek za tebe veže.

Autorka: Tanja Spasojević

Fotografije: pinterest.com