ODJECI

Odjeci vremena davnih gromoglasno mišlju plove,
Talasi dalekih plima od vajkada žal što lome!
Besčulni i sve nestvarni – od istoga što čini i snove,
Te se u neznanju pitam – da li isto zvuče svakome?

Nekome su melodija čista, muzika za uši jedva čulne;
Simfonija sklada za jednoga – za drugoga zvuci viole žalosne.
Za trećega, pak su, već viđene slike – igra svjetla na vremešnom
Platnu; ulijepljena rola odgledanog filma, sporedne uloge s tematikom teškom.

Oslušnuće, barem, svak’ živ ton poneki – glasno kad zaječi
Jedared odsvukud. Nekog će na pod da sruši, nekoga da sveg izliječi –
Nekomu će srce da ostane prazno, anemično i blijedo, ravnodušno i malo.
Tišinom će tumarati – taj što zvuka ne poznaje; tišina će, tada, bit’ jedino što mu ostalo.

Primjetiće, barem, svak’ živ sliku neku – vividna kad dođe
Iznutra i s vana. Nekoga će ozariti, kroz nekog će sav užas da prođe –
Neko će da mirno stoji, međ’ dva oka tupo će da gleda, u daljinu, u prazno.
Slijep će ostat’ za sve tuđe – taj što lika ništavilom grdim traži, dokono i neobavezno.

Odjeci vremena davnih gromoglasno mišlju plove,
Talasi dalekih plima od vajkada žal što lome.
Besčulni i sve nestvarni – od istoga što čini i snove,
Te se u neznanju pitam – da li isto zvuče svakome?

 

 

odjeci-vremena-blacksheep.rs

 

Autor: Mladen Đurić

Fotografije: pinterest.com

Nema komentara

Ostavi komentar