Dosta sećanja nakupi se u čoveku, ali malo je onih koje nazove uspomenom. Kako sećanje izraste u uspomenu? Sećanje ostane samo to – obično sećanje – kada te spopada na mestima i pred ljudima dok si nezaštićen. Sećanja se stidiš, kao slabosti, kao rane koju...

Postajem slična kamenu. Ćutim, navaljena na komad zemlje, ali ne čujem ništa, ne mislim ništa. Samo čekam da me se neko seti...

Bilo je to pre nego smo se upoznali. Gledao sam je iz daljine i čudio se kako mogu da vidim svaki detalj na njoj. Kakvu mi čudnu moć daje želja. Krajičkom svojih čula pokušavao sam da dotaknem, čujem i sagledam deliće od kojih je sačinjena i...

Živela je u jednoj prostoriji, od kristala, stakla i dragulja. Gledala je život u odrazima prelomljenih odsjaja, vireći kroz uglačane površine, zbog kojih je verovala da je život vani – leden. Gledala je dnevnu svetlost i sumnjala da je zaista hladno napolju, mada na usnama...

Probudila se u svojoj sobi. Svetlo su joj odavno upalili da je probude, ali ona je pokrivač prebacila preko glave. Onda su upalili sirenu. Morala je da ustane. Svaki dan svako mora da ustane, a niko ne zna zašto. Svi rade neke besmislene poslove: teraju ih da...

U kući tišina, napolju kiša. Nije prestala od juče. U otkucajima kapljuca s oluka u moje uši. Udara po tavanicama mojih sećanja. Udara čak do sanduka u kojima krijem dan poput ovog. A evo, vetar mi opet kuca u prozorska okna i, gmižući, provlači se ispod...

Dmitrij je prešao preko praga Petrine sobe i na sebi osetio svu težinu njenog pogleda. Njena glava bez kose učini mu se isprva odvratnom, te on nehotice skrenu pogled, ali iz poštovanja natera sebe da je i dalje gleda, pokušavajuću da ne gleda dalje od...

Gledali smo se. On s osmehom neskrivenog, šizofrenog užitka u iživljavanju za koje nisam bio načisto da li je slučajno ili planirano. Ja u grču, bojeći se samog sebe. Sekunde su gmizale između nas. – Mogu li da Vas pitam nešto? – izustih, posle čitavog minuta pause. – Pitaj. –...