Ja, despot?

Mogu da napišem stihove i posvetim ih tebi… ali

neću da moje srce stane u redove. Neću da te papir

ima pre mene!

Mogu da naslikam tvoje tamne oči dok me gledaš –

naslikam ih bez sjaja, jer se pitam:

ima li unutra mesta za mene?

Mogu, ali neću.

Želim da me tvoje oči vide i kada ne gledaju…

Podesi ih da sanjaju samo mene.

 

Mogu da ti kažem da te volim…

Ali nije moje da ti kažem,

iako je tvoje da znaš i slutiš.

I kada iznemogne, podesi mi – opet – srce na lupkanje.

To što sagibam pogled

– ja krijem svoju radost;

– ja ne želim da se radujem pre tebe.

 

Mogu da ti poklonim ostrva i svetionike,

da osvetle svaki tvoj mrak.

Mogu, ali – neću.

Želim da u meni nalaziš svetlost za svoje talase.

 

Mogu da ti napišem stihove

i poklonim ti ih na dlanu.

Ali neću.

Želim da – na tvojim usnama – budem jedina reč.

Mirjana Stojanović

Izvor fotografija: pinterest.com

Nema komentara

Sorry, the comment form is closed at this time.