Ako je verovati mom Nikoli, proleće je zasađeno samo u mojim očima dok mu se smejulje. U jesen, onako izjutra, dok jedemo đevreke. Ako je verovati mom Nikoli, leto u mojoj duši nije samo leti. Najveće je i najšire, kada je zima. Tada mi nisu strani...

Pročitala sam sinoć: Šabanova pesma „Kralj boema“ je gotovo u celosti Drainčeva pesma „Odgovor na majčino pismo.“ "Iako sam svoje srce u krčmi propio." Prvi put sam na sopstvenoj svadbi sela za sto negde oko ponoći da popijem kafu. Stopala su mi bridela od celodnevnog igranja, i...

Karta je na stolu, pakla s njene desne strane i unutra jedna cigareta, a na radiju naša pesma. Napetost u vazduhu je velika, a odluka koja god da bude - biće pogrešna. A kroz one tvoje tanke prste procurelo je i ono malo života u meni, u kome se...

Tražim, da mi oproste svi, što sam te tako kukavički ukrao. Skriven od očiju tih, u sećanjima na tebe sam spavao. I nadao se.. da te niko pronaći neće. Da će budan čekati zoru, dok mu u rukama ne uvene cveće. Dok kraj kamina se ogleda u čaši vina, i čeka te da pozvoniš na...

– Znaš ono kad otpeva „pusto sam jednu suzu, mušku najtežu“? – Aha. – E to mi je omiljeno. Nekako mi je stvarno. – Šta je stvarno? Teška muška suza? – Pa da. – Daj, smešno je. Da l’ stvarno misliš da je muška suza „teža” od ženske? – Realno, teže...

Ja sve strahove zaključam u jedan i nazovem ga - samoća. A kome ja, oči moje, mesto tebe sve ovo smem reći? I priznati da se nalazim posle tebe. Sa čijeg prozora gledaš u lepote praskozorja, i pod čijim prstima razvezuješ poslednju tračkicu na noćnoj haljini? Ko ljubi...

Zabavljali su se četiri godine, ali je zabava odavno prestala. Ona je stalno bila kisela, a on nezainteresovan. Kao zajedno su, a nema zajedništva. Ona je stalno osećala prazninu, a on pritisak. Sve je među njima bilo drugačije i dobro dok neko nije postavio to...

Gledala sam „Autoportret“ sa Ljubivojem Ršumovićem. Kaže njegov sin Vuk Ršumović kako ga  nikad nije pitao, a uvek ga je zanimalo, je li za njega napisao pesmu „Vuče, vuče, bubo lenja“ i ako jeste: šta je hteo time da mu poruči? Svaki put se nasmešim kad...

Po prelamanju onih promrzlih zraka na moj prozor, znala sam da je Božić onaj pravi. Baš onakav kako ga pamtim kada sam bila mala. Sa snegom i sa suncem u krošnji moje jele. Ispod te jele naslonjen na zid stajao je Badnjak. Po celom dvorištu prosut...

Razboleli smo se od zaljubitisa. Nije baš stvarno moguće da mi se naježi koža kad me slučajno dodirneš u hodniku. Nije baš stvarno moguće da još postoje slučajni dodiri. Naši. Ne posle ovoliko godina. Razboleli smo se od zaljubitisa. Kao srednjoškolci. Samo što je sad sramota da priznamo...