Odavno sam prestao pisati poeziju, vođen tvojom lepotom i blagim usplahirenostima prouzrokovanom njome. I umesto da ti smišljam stih u kome tvoje crne oči poredim sa najdubljim i nedokučivim prostorima univerzuma, ja zapravo maštam o tome kako hodamo zajedno po petoj aveniji. Ti onako, ogrnuta...

Osakaćena zima bolesno opseda njenu dušu, i dešava se ono isto pre istog, i ono isto posle istog. Ona voli to,  jer misli da zna kako ne bi podnela sušu.   I odupire se osrednjoj hladnoći. Ipak uživa jer je tada srećna, ili uživa jer nije srećna. Plaši se jer misli doći će...

– Šta ako ja budem jedna od onih koje nikad ne prežale bivšeg? – Ne postoji tako nešto. – rekla sam joj i zagrizla jabuku. – Šta ne postoji? Nepreboljevanje? Bivši? Takav scenario? – ispitivala me je i nestrpljivo gledala kako se davim zalogajem. – Progutaj i...

Nema te. Kad otvorim oči, nema te. Nema te, i… Nema ‘i’. Prosto te nema. Gledam i tražim te, zenice se od napora skupljaju. Ali te nema. Nisam sigurna zašto, ni kako. Ni da li te je ikada bilo. Ni da li sam srećna, ni da li...

U jednom romantičnom filmu predvidljivog raspleta kaže jedan junak: „Život nisu samo venčanja, mature, rođenja. Život su i kazne, računi, saobaćajna gužva, neke teške i ružne, banalne stvari. Nije suština da juriš samo lepe događaje. Suština je da život provodiš s onim s kim ti...

Čitala je njegove riječi, pisane drugim ženama. Tražila je… ni sama ne zna što? Pitala se gdje prestaje stvarnost i počinje fikcija i koliko još u njemu ima otrova s tuđih usana, tuđih dodira, tuđeg… svega? Nije pronašla odgovor. Samo ju je boljelo. Ne zna zašto ju...

Počne kao svaki drugi dan. Običan. Ni po čemu poseban. Ideš i ne razmisljaš. Zapravo, razmisljaš, ali o svakodnevnim stvarima, "obavezama", zapravo - glupostima. Da, upravo, glupostima. To shvatiš onda kada se desi. Kada te preseče taj događaj. Čuješ neku tako lošu vest, ili te,...

I tako dođe dan kad nebo zanijemi i srce progovori. Kad se oči napune suzama i kad od tebe putevi vode samo za nazad. Dođe dan kad se od tebe samo odlazi. Lupio bi pesnicom o zid i razbio bi i zemlju do druge strane strane...

– Ali ti se nisi nimalo promenila, shvataš? Ja još ne znam da l’ si mi rekla da nešto ne možeš što si pre mogla, i to samo zato što imaš decu. – Možda je tu problem? Možda je trebalo da se promenim. Ili sam se...

Da me pitaš čime bih se htjela baviti, rekla bih ti – svime! Želim učiti španjolski, gledati crno-bijele filmove, čitati romane i pisati vlastite knjige, kuhati razne specijalitete i provoditi večeri sa dragim ljudima uz kolače i crno vino. Moj mali balon od sapunice raspukne se svake...