Pre desetak godina, u periodu kada sam bezuspešno pokušavala da zatrudnim, šalila sam se da ću jednostavno da ukradem bebu u nekom tržnom centru. Prošetaću svojim omiljenim mestom i prisvojiću neko zaboravljeno dete. Moja borba je potrajala, a želja da dobijem dete ostvarila se tek mnogo godina kasnije. I...

– Ti si sada u haosu i ja to razumem – rekla mi je. – Svašta hoćeš, a ništa ne možeš. Mali su. Polako. Porašće. Ne žuri.   Gledam u šolju hladne kafe. Mislim: ne želim da brže porastu. Ne želim da izgubim išta od ovog. Ja...

Već dugo neke stvari radim iz inata. Napišem nešto ljutito, istresem iz sebe sve što me muči, a onda stisnem delete. Izbacim iz sebe svemir nemira, duboko udahnem i nastavim dalje. Sam Bog zna, koliko je moćan taj osjećaj. Koliku snagu ti da spoznaja, da možeš istresti iz...

Maslačak, Pazi da te ne oduva vetar, Da ti kosu ne uprti za ptice, A ptice za zvezde, Zvezde za crne tačke, Pa da posle kao ludak visim sa ivice nemira, Sa nekog oblaka, Iz praznine svemira. Pazi da te ne odnesu deca, Oduvaće te još dalje, Preko okeana, Pa malo iza, Preko oklopa starih kornjača, Da gnjurim...

Evo nekoliko meseci kako započinjem ovu priču, kojoj ne znam ni početak niti kraj. A možda kraj i nema, ko će ga znati? Ovo je priča o zaboravljenom biciklu. Gde se nalazi, neću vam reći, neka ostane tamo gde je, moj nije a sigurno nije ni...

Desi se ta situacija. Neka. Koja god. Pogodi te kao da si tanja od flis papira. Znaš da toliko gorih stvari ima, ali ti je taj tvoj kamen na duši težak sto kila. I ne mozeš protiv toga. Ne mozeš ništa. Bezbroj misli u glavi...

Nije da si mi na pameti. Samo se setim: dovraga, nisam ti sve ispričala. Pa mi se sakupe reči na vrhu jezika, a kuda ću s njima? Kome da ih prospem kad me niko ne poznaje? Zaboravim se katkad, udahnem, pa zaustim i eto iznenađenja kad vidim da te...

Potraži me ispod mog svakodnevnog zabrinutog lica. Čekam da me nađeš i probudiš. Odavno nismo živeli stvarnički, jer uveče iscrpljeni zaspimo na kauču ispred televizora, a jutra nam počinju alarmom i dečijom cikom. Sve između čini se kao san (iako ne znam još nekog da ovako...

Hej Miško! Skoro će godinu dana da nema nas. Puno toga se izdešavalo u tih godinu dana… Puno previše toga! Ali odrasla sam! U to sam sigurna! Kada si otišao, pomislila sam kako je to nešto najgore što mi se ikada desilo. Slomio si me. Od svih...

U meni spava ceo milion neispričanih priča za tebe. Imam onu o čoveku što je proveo pet godina u zatvorskoj samici, sećaš se? Pa onu o dve medicinske sestre. Pa onu o studentima bez para, pa onu u kojoj se šetaju Momo Kapor i Isidora...