Sa desnom rukom u gipsu i osećajem da joj ništa ne ide u životu, sedela je u frizerskom salonu sat i po vremena. Nedelju dana ranije je zakazala taj termin i sada, pa… sada je već prošlo sat i po od tog zakazanog trenutka, a...

– Ti misliš da ja volim da treniram? Najviše to mrzim na svetu, ali moram! Pogledaj ove jastučiće, ovaj celulit! – devojka za susednim stolom je vatreno govorila mlatarajući rukama i opasno se mršteći. Nije bila debela, ali sam znala da je ti mali „viškovi“ neće...

Zadenuli smo za srce uzdahe od kojih ti osmeh postaje miliji nedodirljiv i beo. U šapate smo sakrili bele rade iz parka i onih livada kojih još jedino ima u našim dubinama. Jer naše daleko nije tamo gde svi oni koji nas poznaju misle, naše daleko je tu odmah iza ćoška naših trepavica. Tu iza ugla naših ramena i stopala. Odmah tu sa one strane jastuka od mojih grudi gde spavaš ti, i sa one...

Ne znam da li smo i dalje oni isti ljudi kao što smo bili ono jednom na dolaznom peronu beogradske autobuske stanice. Sećaš se? Onda kad je bila velika gužva posle prvomajskih praznika, a moj novčanik ispario iz torbe kao sapun u toploj vodi. Ja...

Nekad teže od same priče, je njen početak. Najteže je privući čitaoca da nešto pročita, ako ga prvih 5 redova ne ostave ravnodušnim, uspeo si. Ali imaj na umu, to je isto kao da pokušavaš da osvojiš Himalaje. E ova priča je takva, bez početka...

Jedi govna, To je jedino što umeš da mi kažeš, Ti ne znaš da psuješ, I ne znaš da kudiš, Jezik ti nije poganiji od zajedničkih čaša, I podeljenih lilihipa, čokolada i zvezdanog praha, Tvoje usne su mekane, a čarapice šarene, Drobiš suvo cveće iz kutije za uspomene, I sve kao sa neke...

Zaboravila sam da zaključam vrata. Zaboravila da upalim svetlo. Saplela sam se. Pala. Udarila rame. Uplela kosu. O život. Sedim, umorna na podu. Izgužvana i neuravnotežena. Zbog života. Neuredna, nestrpljiva i previše željna. Daleko zaglibila i zaronila. U život. Osvrnem se da potražim koji zagrljaj. Od...

Kažeš kako nisi jutarnji tip. Ne možeš ti čim otvoriš oči da pričaš o životu, o značajnim odlukama, o planovima i željama. Ne možeš da govoriš uopšte. Naša jutra odavno ne liče na sebe. Valjda se svet oko tebe promeni kad se promeniš ti sam. (I...

Crtaš li? -Crtam, crtam! Nemam gumicu da mogu da izbrišem, ali imam moć da ozvezdim sve što boli. Evo, na primer, juče sam kupila sliku – dvoličnu – jedno lice bušno, drugo ozareno, da biraš koje hoćeš kako ti se navrne! Kako ko uđe u stan pita Čije je to dvolice...