Ne možeš da spavaš, Jela si dinje, A ti ih polivaš medom, I ljuspe bacaš pticama, Da ne ogladne čekajući jutro. Mrsiš kosu i gužvaš deke, Ne voliš duga ulična svetla, Želiš da ti pričam bajke, U kojima su zla samo delo sete, Kao naivno i malo bolesno dete. Glava ti se utisnula u jastuk, Pod...

Bolnica. Jedna od mnogih, istih. Belih. Zelenih. Mračnih. Večito tužnih. I dva pacijenta. Starija. U belo - plavim bolničkim pidžamama, skoro jednako izanđalim kao sto su zidovi ustanove. Idu ruku pod ruku. "Ne brini ništa, ja te vodim. Veruj mi, soba za rendgen je tamo. Samo...

Budiš se. Gledaš dan kroz tri otvorena prozora. Sunčano je. Ljudi mirišu na govna i cveće. Otvaraš ormar, Ima svega, sem volje da se obučeš. Radije bi išao go. Ili barem nem. Zanosiš se da ti je teško. Misliš da ne može Gore. I onda vidiš znoj budne noći. Podočnjake, crne, jako crne. Ustaješ da mu...

Misli postanu mutne, a jezik oštar. Zato izgovoriš nož-rečenice za koje posle kažeš kako nisi tako mislio. Svet postane bleđi, naporan i gust. Prenaseljen promrzlinama, oteklinama i na kraju, ranama. Boli te i ono što te nikad ne bi bolelo. Kao da neko stalno dodiruje...

Mučim ti se na rebrima Rastem u tvojoj ljubavi I odlično mi ide I nigde ne bih I nigde nisam. Raščešljavam misli Pravim nam planove. Hodam po bučnosti, Tako je lako. Zamišljam da svakog dana umirem. Samo da se nagledam tvoje ljubavi. I da ne zaboravim ni na tren Da moram Da te volim Najbolje što umem. Autorka: Anastasija Cvijanović Izvor...

Magla raste sa tvojih trepavica. U žbunju dima ona se ipak ističe, Ona raste visoko. Prateći prstima njenu hrapavu strukturu Uvijam se oko njenih bočnih izraštaja.   Granata magla, Sve više se širi, Sve više raste.   Sa jedne grane koju sam zgrabila kao poslednju slamku Ne vidim više zemlju, Ni tvoje lice.   Odjednom dođoše magloseče, Velike i okrutne. Vriskom...

Silno želim da se promenim Evo, baš sutra. Samo Ako bi moglo Da ne ustajem baš rano ujutru. Ne mogu, ostale mi ove dve sezone serije. Krajnji rok četiri ujutru. Treba mi najmanje deset sati sna. I tri kafe. Da zavolim svet. Raj i večnost mi ne bi teško pali. Ne možes da ležiš ceo život...

San nema isti ukus. Glavu sakriješ pod pazuh i jastuk i brojiš: zvezde, dane, noći – sve ono što ćeš dočekati bez njega. Kad ne spavaš kraj onog kog voliš, noć ima posebnu gorčinu. Mrak je gušći i pun izmišljenih priča koje ti ne prijaju. Postoje oni...

U renoviranom Domu kulture jedne od srpskih palanki, ili kasaba svejedno, održana je nedavno promocija retro pisane reči, retro ljubavne poezije sa naglašenim estradnim efektima. Domaćini su korektno pohvalili gošću i njeno umeće da se po drugi put uda i zasnuje novu porodicu svojoj odrasloj deci...

u more bačena nedavno umrla voda uči da plovi. tiho je bole sve pore mora želi da vrati se kući plače da vrati se oku sluti uragan prinosili su žrtve izustiće san slomiće grane jecaće vetar slomiće ništa ništa me ne da na svakom talasu da te ima da si mi oseka, da si mi plima. da se ne bojiš, da te...