Dok se K. pripremao za prvi susret, na prsima mu se pojavio tamno crvenkasti znak, nekakva iritacija, krajnje čudnovata i bolna. Obukao je čist veš i košulju, oči zamazao crnilom i krenuo napolje. Koža koju nosim nije sasvim čista, mislio je, dosta prozirna i oštećena,...
Zamisli da noćas tvoje ruke, odvoje se, tvoje tijelo, otkrije se. Tako čudno izgleda grad, i glasni ljudi, pakosni i sami Kada je Kovač ugledao svoje ruke u ogledalu, svoje prste na tuđim grudima, sve što je mogao da osjeti u tom trenutku je bila želja za otporom. Na...
Dugačak nasip kovitlao se oko njegovih koljena i nošen na suprotnu stranu, F. se pridržavao za štap, od kojeg se godinama nije odvajao. Uvučen u nesvakidašnjicu nedjeljnog sumraka, razmišljao je o uskom nebu koje mu je pucalo u očima. F. ponekad očekuje svašta od neba,...
Napravi mi sina, napravi mi vojnika, napravi mi balkanca, napravi mi ćoravo pseto, napravi mi, napravi, jedan mali stan, u kome ćemo da se kotimo do besvijesti, u kome ćemo da gulimo krompire i sadimo dobru volju napravi mi, napravi, jedan soliter sa koga ću moći da skočim u tvoja usta Napravi me od sebe i svojih predaka. Blatom me...
Tihana Gambiraža rođena je 1985. u Zadru. Piše dugi niz godina i objavljivala je prozu, poeziju i filmsku kritiku u raznim tiskanim i web časopisima, a neki od njih su Zarez, Riječi, Libartes te Bundolo offline 1 i 2 i Rukopisi 33 Šta je za tebe...
Ona ima rupicu na vratu sram me što sam uzela slamke, srčemo noć kroz rupicu joj viri, ja sam deformirana. „Nisam, ne“ Izgleda mi da je deformacija, bilo kao riječ ili kao potreba, nešto što u potpunosti odgovara ovoj autorki, koja trenutno uskraćena za neku bolju kritiku, na internetu ili na...
„Kristof, očaj koji me obuzima dok ti pišem, jači je i okrutniji od svakog tvojeg zagrljaja. Još uvijek čuvam tvoju kosu i maramu. Želim da volim svojeg tvorca, onako kako se voli dragi grob.“ Kada sam ga prvi put ugledao znao sam da neću moći da...
Majka je napravila kolače, ali je zaboravila da kupi sok. Nikada nisam volio njene slatkiše bez pića, koje bi sve to pošteno opralo niz moje malo lopovsko grlo. Da, volio sam da kradem. Pa šta? Poslala me je u prodavnicu ispod našeg stana. Sve izbjeglice...
Dopao joj se. Bio je učtivijii i dragocjeniji od većine muškaraca koje je poznavala. Nazvala ga je Svetislav, po bratu i bivšem mužu, kojeg je sahranila nekoliko dana nakon završetka Trećeg svjetskog rata. Apatija koja je uslijedila dovela je do toga da zaboravi na sebe...
Slomila sam ogrlicu. Travu su pojeli psi, puštena sam, sada mogu da trčim po dvorištu, onako kako je otac htio. Vraćam mu se. Ne vjerujem da me očekuje, iznenadiću ga, mislim da je tačno to što ljudi govore, da te ono, čemu se najmanje nadaš,...