Nisam rođena ovde i nikad sebe neću nazvati čistokrvnom beograđankom sa Dorćola, niti ću se ikad pretvarati da i dalje neke reči ne izgovaram milanovačkim akcentom. Svakako mi te preprike oko provincijalaca i starosedilaca nikad nisu imale smisla. Zar je to zaista bitno, da li...

Pitam se nekad, zašto žene toliko vole da kupuju cipele. Pitam se to i kada ih sama kupujem. Ubeđujem sebe da treba da ih kupim, samo da bih ih kupila. Da ih imam onako, za tu i tu priliku. Ne za konkretno godišnje doba, ni...

  Imamo naš ritual. Prvo se zagrlimo, čvrsto, sigurno 10-tak sekundi. Onda odemo do parka. Šetamo držeći se za ruke dok ona ne ugleda bele kamenčiće. Brdo belih kamenčića. Okreće sa ka meni i pokazuje na kesu koju držim u drgoj ruci. Vadim lopaticu i pružam...

"Čikam te da zadržiš dim u plućima duže od mene." "Pobogu, čoveče, kako posle da se vratim kući." "E, ipak sam ja kapacitet" "Ne, brate, ti samo ne umeš da veruješ u nešto ili u nekog, zato te baš briga šta će tvoji reći." Neosvetljen park, jedan od onih...

Tu negde na početku parka je srećem. Jednu  devojčicu čvrsto drži za ruku, dok drugom rukom gura kolica. Kolica u kojima je druga usnula devojčica. Učinilo mi se da je to jedan mali pokretni svet. Njoj se učinilo da je to svet koji čvrsto drži. -...

Ako bih postala pauk Mogla bih se uvući u tvoju sobu Isplesti mrežu u najdaljem kutku I posmatrati te dok sanjaš Onda bih se mrežom spustila na tvoje rame I šetala po njemu Spustila se do srca i Prislonila uho Da čujem Šta sanjaš I zaspala ti na vratu Ali ujutro bi me probudilo sunce i Strah...

Postoji jedan pab u kojem samo sa tobom popijem rakiju. Tamo nas prepoznaju. Znaju šta pijemo. I misle da znaju šta smo. Postoji jedan park u kojem se uvek čekamo. I jedna klupa koja ćuti mnoge priče. Tu delimo šarene bombone. Tamo ja mislim da znam...

     Držao ju je za ruku na klupi u parku. Plakali su zajedno. Suza joj je skliznula niz obraz i dodirnula gornju usnu. Bila je slana. Trepavice su je pekle. Obrisala je lice slobodnom rukom. Neće više plakati. Poljubila ga je u obraz i ustala....

Čekao sam je strpljivo i gledao levo, pa desno. I tako naizmenično nekoliko puta. Rekla je da ne voli kada ljudi kasne. A kasnila je. Govorio sam sebi da je to samo tri, četiri minuta. Možda se zadržala na semaforu, možda je srela nekoga koga...

Devojčica je bila tamo gde je morala da bude. Istinu govoreći, ona je želela da bude tamo, godinama je čeznula da baš tu bude, da opet živi sa majkom. Sad kad se to napokon dogodilo, kad joj se želja ostvarila, ona nije nalazila ni sreću ni...