Zapravo, mala grupa ljudi koja se povremeno vikendom uveče okuplja na keju, na „našem mestu“. Uglavnom ljudi u ranim i srednjim tridesetim. Mada ima i mlađih, a i starijih. Katkad menjamo mesto. Ipak, iznova se vraćamo Crnoj Rupi. Tamo smo već godinama. Bitno je doći kada se veza okonča ili dobiješ otkaz.   U martu...

U blizini mog stana je park. U tom parku je jedna klupa. Sa njom volim da se družim kad izgubim dirigenta u sebi. Kad za sobom vučem raštimovan orkestar i šest pijanih baritona. Na njoj sam se ljubila sa jednim dečakom. Onim koji je pisao bajke....

Kontempliram ja tako na klupici u parku ispod drveta, odmaram od čitanja, razmisljam o misterijama univerzuma i kako je zapravo priroda savršeno lepa u svakom periodu godine, a ne samo u jesen kada je najviše volim. Jedem integralno pecivo sa spanaćem i istim hranim golubove i...

- Kako si? - Spavam, gledam loše filmove, slušam tužne pesme i jedem sladoled. - Matori, šta si ti? Bridžit Džons? Sjebana tinejdžerka? – kezim se. - Ne mogu da je izbacim iz glave. - Ti to imaš emocionalne sposobnosti? - Čekaj da ti pustim onu pesmu...

Sanjao sam jedan čudan san. Kratki rezovi, brzi pokreti i crno beli svet. Sve je bilo na mestu. Film o borbi između dilema, prevazilaženje sopstvenih mogućnosti kroz priču o zabranjenim temama. Ona i ja i park, negde u Zemunu, sa po kojom ružom koja zaslepljena viri...

Moje klasično jutro počinje u podne. Usnama stežem cigaretu, u jednoj ruci držim instant kafu, a u drugoj povodac. Dok Radoje zapišava svaku stabljiku u parku i juri sve što hoda na četiri noge, sedam na klupu. Jednim okom ga posmatram, a drugim skrolujem mrežu...

U očima mnogih predstavljali su idealan par. On, sportista i večiti odlikaš, koji se kao klinac odricao dosta toga kako bi uspeo u onome što voli. Njoj je, s druge strane oduvek sve bilo dato. Nikada nije morala da se pomuči. Opet, bila je oličenje dobre...

Dan treći. Proveravam viber jer mi telefon ponekad ne reaguje i često ne prikaže poruku odmah. Ne i u ovom slučaju. Ali ipak, i za svaki slučaj, proveravam još koji put u toku dana.Da budem načisto. Sa kim? Sa tobom nikad i nisam bila. Sa sobom uz tebe, teško...

Srećem ga već neko vreme. Vrti krugove u parku i žicka ljude za keš. Ciga, u pocepanom džemperu i izbledeloj zelenoj jakni. Uvek je u toj jakni i gotovo da ga nikad nisam srela treznog. Nekad, kad je park prazan, on sedne na klupu i...

Ozbiljno, šta joj fali? Tijana je super kul drugarica bez koje ne može da prođe nijedna žurka. Savršeno se slaže sa petogodišnjacima, igra se sa rečima, lomi klišee na pola, a stereotipe u paramparčad. Mnogi bi njeno ponašanje nazvali nezavisnim. Mnogi i previše samostalnim. Malograđani će...