U ratu se otpijala cikorija i deca su nosila lepljivo sunce na nadlakticama Tamo sada kao i svuda iste pesme pevaju Mater je spavala na niskom jastuku Sada joj pod snom sedi planina Zbog dečijih pluća Etna je savila kičmu Od vatrenog kašlja A stari Nikola Nosač mleka u našem naselju Nije ustao već dvadeset godina Samo jednom...

Noćas je neko sipao pesak, svuda po sobi. Najlepšu haljinu za mene stavio je na krevet, moju omiljenu pesmu puštao ponovo, ponovo. Rekla sam da želim da se probudim na plaži, usnula nakon ljubljenja sa tobom. Rekla sam da želim zvezde, muziku. I sve to...

- Ćutiš duže od sedam minuta! - Stvarno? - Nije da merim i nije da mi ne prija...

Izgubila se. Tu, između drvoreda u Palmotićevoj i kontejnera čiji miris u ovo doba godine štipa nozdrve i kožu. Zamolila me je da joj objasnim kako da dođe do Trga. Strankinja. Šarena haljina i neka retro torba. Preko belih pamučnih čarapa je navukla braon sandale. Kažem joj...

Dragi dnevniče, prošle nedelje je umro Manda. A ja sve nešto ne verujem da su se za zauvek sklopile njegove plave oči. Ljudi sa onakvim očima ne mogu da umru. Američka deca fanatički veruju u Deda Mraza. Mi smo verovali u Tihog, i Prleta, i Mandu....

Divno bi bilo buditi se pored tebe na moru   Vidim: bele čaršave gurka vetar sunce se šunja po sobi bude me Ti jos žmuriš   Kosa plavlja od leta u pramičcima spava ne diram je   Crtam po tvojim grudima dlačice se ugibaju pa uspravljaju Vrhovima prstiju te budim   Otvaraš oči Sakrijem osmeh ispod jastuka ali viri iz pogleda   Sporo magla sna nestaje tvoje usne se...

Pakuje kofer za more. Tri peškira, dva kupaća kostima, japanke, dva para baletanki. Mleko i ulje za sunčanje. Haljine i majice nije brojala. Preko njih slaže slike ostrva koje je videla i pre nego što je kročila u krug. Krug koji je posoljen i oivičen...

Ili: kako da odeš na Krf i posle 3 noći se vratiš kući? Odmor je zvanično završen. Još malo se koprca u ćoškovima našeg doma, koji provetravam u 5h ujutro – ali to je to. Žmu je otišao na posao, a ja dišem na terasi. Samo...

Mama mi je rekla: “Nemoj da razmišljaš nedeljom popodne.” Kad bih samo jednom mogla da budem ponovo poslušna devojčica! Onda bih se probudila u nedelju i skuvala kafu za Žmua. Dan bi počeo otvaranjem prozora i čašom hladne vode. Nedelja popodne bi bila malo televizije, a...