Krovovi starih kuća izgledaju srdačno, kao da su dugi niz godina utočišta rijetkim morskim pticama. Čini se da su na taj način stekli povjerenje u njih i dali im priliku da budu njihova mala skloništa. Kuće to nisu ni tražile, baš zbog toga što nemaju...
U trenutku kad zatvorimo oči, osjetimo da je ispred nas brod, što tek treba stići u luku. Tamo će se sjediniti svi naši tereti i otići daleko putevima soli. Nježno i pitko, poput izvora što se otkrivaju nenadano i rijetko, najčešće pod uticajem radoznalih i...
Hajde da te ispišem Po ljubičastoj pučini Da te poljupcem Umočim u more Da odjekne tamo duboko Kao Reč Svevidećeg (Jer ja sam lunatik I postojim zbog vode U oku posmatrača) Hajde da zajedno zaronimo Verujući u bajku o bezdanu Do posledenjeg mehurića I zaista "Svijet je ovaj tiran tiraninu" I svaki je pesnik Pomalo smrt Hajde da izronimo Tamo visoko Kao Mesec I...
Jednom, u Gospodskoj ulici, prignječio si mi dušu pogledom. Videlo se jasno iz naših bledih lica da nismo spavali prethodnu noć. Sa strane, ljudi su mogli reći, gledaj ovu decu, kisnu ovde, zašto ne spavaju kad ne moraju na posao. A mi smo se gledali. To je...
Dolazi doba crvenog neba dremanja u hladu žmirkanja na sunce i sladoleda s punim mesecom. Leti najviše uzimam trenutke za sebe obavijam ih i grlim snažno da pripadaju kolekciji stihova. Od života skupljam kučiće i mačiće što više knjiga da popunim biblioteku svaki zalazak sunca tople vetrove i talase so na svojim butinama i poneki sunčev zrak. Nikad...
Snažna i velika, važnija od bilo kojih kraljeva, careva i dvorova. U njoj se stopilo milion koraka hrabrosti, sakrila se neka nježnost koja teško izbija na površinu. U haljini sa krupnim tufnama, ponekad u svojim tugama, grli i gradi mnogo ljepši svijet. Dovoljno ponosna i...
U okrilju morskih valova, pod nogama zrna peska, šaptale su iglice borova, u daljini, osmeha tvoga bljeska. Šumovi su me vodili, stazama tvojih ruku, ka okeanima nežnosti i tišini, u davno opustelu luku. Mirisi neveste lavande, ostaše u mojim prstima, gledajući spokojno sa verande, kako Sunce tone u postelju pučina. Zvezda iz morskog neba, u koju sam satima...
Svaka dečakova kost je sahranjena na različitoj morskoj obali. Vetrovi koji ih gule stvaraju zvuk violine preko čijih se žica svira prstima. Njegove kosti izranjaju iz vode. Poput stena kad se približi oseka. Pesma kostiju leti preko talasa, uspevajući da ni u jednom trenutku ne...
Traži se jedno more bez gužve, oseke i jakog sunca. More što će mi ugrijati leđa, dodirnuti kosu i zagrliti me toplije u hladnoći. Tad ću se okrenuti, osvrnuti i nastaviti dalje. Uostalom svi to i radimo, tražimo te tragove ispod stopala, umjesto da pobjegnemo...
Otac se namršti, majka oštro pogleda i nas troje se umirimo na zadnjem sedištu ljubičaste lade. Ništa tableti, ništa crtani, ništa animacija. Kakva bajka za odrasle! Sad je animacija glavna zanimacija za roditelje kad krenu na put. Odmornu i za jurnjavu spremnu decu smestimo u auto...