Večeras trebaš ostati budan, dugo u noći, polako i sigurno zaviriti u snove i prije sna. Razmišljati o tome da nije jednostavno ugasiti sve te svijeće na torti, koje sijaju da napomenu na sva očekivanja. Tad se okreni, obećaj sebi i drugima. „Da, ovo će...
Ko zna koji put već osjetih težinu svih tih skela, što tako marljivo čuvaju građevinu. Zatvaraju se, sakrivaju sve ono lijepo i ružno na njima. Slično je i sa ljudima. Odavno već znaju kako sve ima kraj i da ne postoji ono savršeno. Postoje samo...
Ljubav je more, pesak i po prvi put svetlost kamenčića u tvojoj ruci. Kako ih samo vešto odabiraš i govoriš da svaki od njih ima priču. Onda ih sklanjaš u stranu, dok ih ja krišom uzimam i stavljam u kutijicu za nakit. Rekao si da...
Možda zastaneš, pa se sapleteš u međuvremenu od silne opreznosti. Ne znaš da budeš oprezan, samo tjeraš po svome. Onako duboko iz srca, duše i peta u potrazi sa sobom. Uvjeravaju te da baš nikad ne trebaš tražiti druge, dok prije toga ne pronađeš sebe. ...
U sumrak ili i od toga kasnije dok su nam razgovori uglavnom tekli glatko htela sam da kažem, ni tada mi kotrljajuće tvoje r nije bilo slatko i pričao si jezikom čudnim govor ti je bio malčice stran ali kad se vremenom naviknuh po tome si i bio poseban kafu mi nijednu nisi skuvao u sobi...
Naši duhovi ostaju utamničeni na kalemegdanskim klupama. Udišu pigment lišća. Iz njihovog srca izrasta koren drveta zbog čije si grane izgubio zub. Prostranstvo koje novembarska magla može da obuhvati, njihov je najuži vidokrug. To je ono što boli više od saznanja da brat nije uskočio...
Opet je magla! Tjera me da se otisnem na more. Gdje ću kao pravi mornar, pratiti svaki talas dok se nemirno sprema za još jedan put, bez osjećaja povratka. Pamtim, jednom je neko rekao, kako talas koji dođe i zapljuskuje sve oko sebe, hrabar je...
Dala bi mi jedan poljubac, onako ovlaš, sa vrata, dok izuva cipele. Jedan osmeh. I jedno “hej ti”. Prislonio bih šaku uz njenu zadnjicu, dok zaključavam vrata, i blago stisnuo. Uvek bi se nasmejala. Mislim kako mi nikad neće dosaditi taj mali ritual koji pravimo...
Kraj ljeta je onaj posljednji dan na plaži, vožnja s mora, skidanje nanogvice i ostavljanje u kutiju sa nakitom do slijedećeg ljeta. Kraj ljeta je ona čežnja kao u Laninim pjesmama. I ono kada mi stavljaš poljubac u dlan, kada naslonim glavu na tvoje rame dok...
U dečakovoj sobi zidovi prokišnjavaju. Omeđeni mrak nosi težinu debelog pokrivača u letnjoj noći. Krv mu je pozelenela od trave. Od progutanih snova čije ostvarenje proživljava samo u filmovima. I retkim romanima. Bori se sa sopstvenim mislima. Kao sa punom bešikom posle četiri sata sna...