IGRA VREMENA
Ukrao sam Trenutke Vremenu I otvorenih Očiju sa Njim se Žmurke Igrao; tišinu sam Glasom mu Runio i Crvenim kandilom Obasjao tminu, i Prazninu punio...
Ukrao sam Trenutke Vremenu I otvorenih Očiju sa Njim se Žmurke Igrao; tišinu sam Glasom mu Runio i Crvenim kandilom Obasjao tminu, i Prazninu punio...
Svežu se nekad Svi dani U jedan I Ne može Da kaže Da traži spas; Smije se na glas I tiho Jeca, A Mjesec U oblaku Mračan je i mlad. Razvežu mu se sati Po grudima Nekada I Kucaju Sa pticima I svakakvim čudima; Po ljudima Se oči Razliju, I Zvijerima, A zvjezdano nebo Nad glavom se klati - Čas ovde ili Dva tu, Ništa ne stoji Ni u snu. Autor: Mladen Đurić Fotografija: favim.com ...
I jeste I nije. Živi i umire U svakome Trenu, Nekada te Ispravlja I prebije te Nekada, Svjetlo je U tunelu A često Baca sjene, Ukorijeni Stopala kad Cijeli svijet Krene, I jeste I nije, Sumnja, to je. Autor: Mladen Đurić Fotografija: favim.com ...
U kapcima su ti Svezani nebo i mora. Plavo u oku Me oboji Prije svakog Sna Ako baš moraš Da znaš Jer tako treba, Beno, Otela si mi Kormilo iz ruku I Malo sam sa Kursa Skren'o; Kružim po obodu Malstrema I čupam Iz ponora Svoju slobodu, Po meni pljušti, Topi se čelo I koža mi se Sa dlanova Ljušti. S jutrom zaboraviš Kamo sam se Uputio pa Prašinu sa Tragova Čistiš, Beno, A lađa...
Bojan Jokanović rođen je u Tuzli 1985. godine. Ovaj talentovani mladić je je svršeni bogoslov, diplomirani teolog i vjeroučitelj sa prebivalištem u Doboju. Između ostalog, Bojan je i karikaturista; za njegove crteže možemo reći kako zaista govore više od hiljadu riječi, ali ćemo ipak dopustiti našem...
Čekaću dok podne Na časovniku Ne popusti Zagrljaj; kada se klatno Raskuca, i Dođe mu kraj- i dalje čekaću. Kada se Probude Snovi I pojavi se nekakav Svijet, Za nas Sasvim novi, Gdje kiša Sa musavog Prozora Otpada - Ha!- pa čekaću. A ako se Čudom nekim Srce u glavu Izlije - Možda i nestaću. Autor: Mladen Đurić Fotografija: favim.com ...
Kada se mislima Uvijem oko Tebe Prestanem Da dišem I kucam; Slušam: Dlanovi se tope A stopala Ne gaze, I svuda me Po nebu Oblaci i ptice Raznose i Na mene paze. Spuste me Sa kišom i Postanem talas U tvojoj kosi; tečem kroz oči I kroz grudi ronim, Pa me vazduh Niz jezik Opet vani Nosi, Kada se tiho Uvijem oko Tebe. Autor: Mladen Đurić Fotografija: favim.com ...
Stopala su Ukorijenjena U zemlji, Glava mi je U oblacima I duvaju mnogi Vjetrovi - Uglavnom sam Razgranato Nebo Dok gazim Opale oblake Pod krošnjama; kada sam mnogo Budan, Ako baš pazim Nađem te Na svakoj stazi Među zvijezdama! I uvijek smo tu. I nemoj da mi Pričaš sada O Beketu; Glava nam je U oblacima I duvaju mnogi Vjetrovi, U letu hvatamo Svoju Sudbinu. Autor: Mladen Đurić Fotografija: favim.com ...
Kraj je Oktobra. Kiša pada danima. Vjetar valja crveno-žute listove po ulicama, uvlači se u dobojske zidove, a u ljude njegov jesenji dah… U daljini se nadzire visoka silueta, kroz kišovitu maglu, niz redove uspavanih fasada i trotoara, kako krade tmurnost ovom danu mazajući ga bojama. Njegova želja su...