Nebo tuđih zvijezda. Satkano od kamenih snova, Ogrnuto fragmentima mjesečeva pokrova, Pliva po beskraju modrih i zelenih okova. Zemlja tuđeg grumenja. Ukopana u nepregledni žal, Đe se Sunce s horizontom spaja, Kaplji đe se igra bal, i čuje se tek graja. More tuđih kapi. Obala od mesa za krvlju vapi, Grmi zemljom u suton kasni, dokoni, Toka...
Kada krenu svo nam dobro, pred zlom dokono da kleči? Rastaliću mis'o svoju, nek u srce sva se slije! - Ono da ju, tako gordu, šibama ljubavi bije, Da od bola nesnosnog joj, grmi, ciči, iz sveg glasa ječi! Umovanja kad sve sate uzmu, tako tada često nama biva: U...
Znam, pod nebom stojiš. Sada. S nekim si, ni sa kim, uvijek ili nekada. Znam, beskraju mjeru daješ. Krotiš. Samotan, veseo, sate rađaš il' ih trošiš. Znam, pogledom munje rađaš. Brojiš. Ritam haosu daješ, rastrčan, u mjestu stojiš. Znam, dodirom snove vajaš. Stvaraš. Zemlja za kišu, na gore padaš ili se nadaš. Znam,...
Odjeci vremena davnih gromoglasno mišlju plove, Talasi dalekih plima od vajkada žal što lome! Besčulni i sve nestvarni - od istoga što čini i snove, Te se u neznanju pitam - da li isto zvuče svakome? Nekome su melodija čista, muzika za uši jedva čulne; Simfonija sklada za jednoga -...
Pod krošnjama starog bora, u avliji kuće Svete, Na uveloj klupi, sjedi, od istoga stabla dijete; Slavuj svoju pjesmu pjeva - omaž sreći, Suncu, ljetu, Muziku mu srcu svira, da odagna tešku sjetu - Čovjeku što tužno kliče zemlji svojoj potopljenoj, Kao ratnik, krvav sav i ranjen, što izgubi najdraži...
Teške vode kolutaju niz brijegove iste stijene; Poplavu sa sobom nose, sve potope bezimene! Iskrče si kroz gloginje puta, kroz trnje i svo kamenje, Izrove za sobom brazde - osta' samo prazno htijenje. Zar ne vidi niko rijeku - život ovaj, smrću što se rađa? Pod njom, niko, zar ne...
Čekaš da ti dođe korakom od svile, Sa platnom u ruci, kistom i svom bojom; Zemlju da oslika, crnu pod stopom tvojom, Pokretima snovitim da uspregne sile. Da opiše zidove, prazni 'đe ti stoje, Svijetli što su, jedva, kad digneš roletnu - Izlizano crvenu - što boji ti dušu sjetnu; Riječima da...
Bijelo nebo sakri sunca svjetlost, sjajnu, Zakloni ju plahtama od snova, tanano. K'o da nebo krije, neku li joj tajnu; Nešto nam daleko, teško i neznano. Zvuk ne pravi, dodira ne daje nikom', Ni vida jasnog, ni sva, tijela našeg, čula; Da poznade i kaže - može samo čovjek lakom - Mis'o...
Krenu topot niz planinu, Niz, životom obrazlu, strminu. Svali stablo, zakotrlja glinu - kam podrobi, pokaza silinu! Utaba si kroz stijene pute, Raširi nam svoje plodne skute. Podari nam za života šansu; Krov nad glavom, podno njeg' romansu. Toplinu s nama, kad je zima, dijeli; Tamni kad su, puteve nam bijeli. Truli kad smo, daje...
Samotni su časi ovi, kiša dok po krovu plaza; Ogoljeni plove snovi, povrh nekoć slavnih staza, Povrh duša raznolikih, tiho što po njima hode; Svaka od njih sa drugom je, a svak' drugi puti vode. Samotni su časi ovi, kiša dok po krovu plaza. Jedna od njih, malo jače, vesla...