Pobjegle su Ptice Iz očiju, Kavez se njiše I krivo nam je Lice, Juče i Sutra Su zakonom propisani- Otpisani, Pod šeširima rojimo Noći i Jutra, jer Sada smo ovde I sve je oko nas. Sve je sjećanje Na javi ili u Snu; Dodiri u noći, Pucanje usana i Svaki glas. Autor: Mladen Đurić Fotografija: favim.com ...
Ne znam ko si, Ni da li si Stvarna; Poznajem tek Sliku sa ekrana Bez sjaja u Kosi. Ni glas nisam Čuo da me Kroz Lukavu tamu Vodi, Ni vodu Sa usana pio!- nisam se ni krio; Dokonim mrak Strpljivo kopa Jamu. U dlan ću Da se Sklupčam Što ti se Po prstima Topi, Zarobi me U treptaj, M, I očima me Žednim Popij. Autor: Mladen Đurić Fotografija: favim.com ...
Govore: "Stani! - pokori se Zemlji; Na nogama puzi, O snovima Ne govori." Govore: "Kreni! - pod miške Po štaka; Slobodno šepaj, Ne smije Da stane Traka." Pod tabanima mu tlo, Vazduh nad njima; Valja ga vjetrova plima, Pred sobom davi zlo. Govori vjetar: "Čovjek je granica Neba i zemlje; Bez motke, Po žici tetura Cijeli svoj vijek." Autor: Mladen Đurić Fotografija: blogspot.com ...
Vjeruj mi na riječ: Riječi su neupredena vuna i neskrojena, fina tkanina; Rite i ruha u Rukama majstora. Vjeruj mi na riječ: Riječi su, da znaš, i vazduh i vjetar, vatra ili dim; Neke baš peku al' ih dišeš, Ili ih iskašljavaš. Vjeruj mi na tišinu. Autor: Mladen Đurić Fotografija: favim.com ...
Drhtavo ogledalo Odraze čuva; Naizgled ćuti, Pod nebom se lomi, Pred očima stoji A ništa nije stalo. Klizi niz tjeme Dok ne nestane u dlanu; Priča o noćima, Zvijezdama i zori - Kupa te i davi U jednome danu. Obale ne gazi; Tek obraz na njih Spusti i oživi Pijesak, i kamen pusti! - Napoji ga oblak pa Sve opet traje...
Kiša je, Noć je uveliko Pala, I lim na prozoru Ritam bije. Mašina kuca Savršeno Gotova slova; papir nijemo Pod njima Puca. Ko mi Prste Tintom Boji? Autor: Mladen Đurić Fotografija: weheartit.com ...
Koljena su Zarasla A dlanove Oblak prekriva. Tek zasukanih Rukava bi’ na Prstima hodao, A voda do glave. Šaraš svoj život Složen u Dvanaest kvadrata - Mjerom se krade beskraj, Što ne našvrljašmo Prstima naših misli Ostaje čisto. Kada mislim O tebi ne pišem O granicama i krajevima, Jedva vazduh žvaćem Dok pod vodom ronim I blato iz sebe Ispiram. Autor: Mladen Đurić Fotografija: favim.com ...
Noćima puštam Da mi u miru Stružu Krljušt sa kože. Zgrčenim jecajima Otvaram izlaze Ka iluziji Novog jutra: Letite vrane, I gačite...
Htio bih da me ostavite Prekrivenog Zategnutim Plahtama od mira i tišine; ostavite dijete Da plače pod Tkaninom svog Rođenja. Večeras si Cio Samo za sebe U maršu Niz zgužvano Lice - Živ ili mrtav, Svejedno je Porobljenoj kiši U raspuklim Oknima. Autor: Mladen Đurić Fotografija: favim.com ...
Hoda ulicom radi Brojanja koraka, Tek toliko. Nekada ju opija Cvokotanje đonova Na pločniku - Možda troše Puteve U njeno Gluvo ime, Mislim. Nad nama je Neonska mladost Paljena Iz noći u noć: Nemirna, U tremoru sva I prozirna, A mokre staze Ispod noći Sjaje. Hodam ulicom da Pometem tragove, Koraci fijuču Niz vjetar što Šiba. Autor: Mladen Đurić Fotografija: favim.com ...