Pokušaj da zamisliš padinu Prošaranu nitima blijedog Sjaja nagriženog Mjeseca Na crnoj podlozi, Šapatom skrivenog iza Sive zavjese od paperja I nerođenih kapi kiše.     Pokušaj da na sebi Osjetiš pogled sa leđa Noći, Ili, Da stigneš na Suprotnu stranu suze; Da li i tamo grize Ispucale obraze?     Pokušaj da od dima Posljednje cigarete Iz zgužvane kutije Napraviš krila, Pa da na talasima pasata Lebdiš postojano Poput...

  Šta da radim sa nagomilanim Kaznama za nezakonito Parkiranje na zelenoj Površini Srca?     Ili...

  Čak nas je i vjetar grlio Toga sutona. Nebo je širilo sive zastore, A Sunce se smješkalo Iza prozirne sjene.     Zašto da ne.     Slušali smo riječi dana Zureći jedno u drugo Zaslijepljeni zvijezdama U očima.     Ništa ne bi dopiralo Do nas - Ništa, sem jecaja Neugašene gladi i iskidanih Sjećanja.   Nestvaran dodir dlanova Dvaju tmina, Ništa više; Drugoj noći prva piše.     Autor: Mladen Đurić Fotografije:...

  Nikada ti nisam rekao Da mirišeš na cvjetna polja Proljećnjeg jutra; Da sam tog dana Pred tobom stajao slijep i nijem, I da su se sve riječi Zaključale u pupoljak beščulnog dodira.   Nikada ti nisam rekao Da sam rođen na rubu sna, I da sam dlan na ramenu čekao.   Nikada ti nisam rekao Da sam sastavljen...

      Više ni ruke nisu dadilja Tek rođenom srcu; I nije važno Što više ne sabiram srču U očima, ni krhotine svakog pada u sebe.   Poneki dio još uvijek je tu, Ostali vise otkriveni pod kišnim Oblacima, druge vjetrovi Raznose po rubovima Poluprazne čaše.   Kažu mi da je fantazija Dom svake budale, I da ožiljci ne krvare kada Pucaju...

        Spremam se da krenem u korak sa Tobom u sebi; gaziš Nebo ili dva ispred ali nikakav Trag te ne prati - utisnuti Bljesci u odmjerenom beskraju Što nas slijede kroz mračnu prazninu Među nama.     Još samo momenat...

      Zašto si otišla? Prateći tvoje užarene tragove Ostao sam pod pepelom Rasplamsalih otkucaja obogaljenog srca Zakopan. A trebalo je samo Nevino skakutati Po škripavom snjegu. I sagraditi, možda, zidove od Januara i februara. Upaliti svijeću, i to je trebalo...

Većinu jutara provodim gledajući kroz Musave prozore. Magloviti veo zanosno se Šepuri pred očima dok se Tanano slivam u kap što plazi po Nagriženim oknima. Sjećam se samo iskričavog pogleda U kojemu se sjatila sva poezija Srca utisnutog na praznu hartiju Blijedog i anemičnog dana. Pamtim trag posut injem i nebesko Bijelim pahuljama, i tek...

      Čudnovata konstrukcija neba večeras Je mračnija. Da l' se tinta rasula po zvijezdama, il' To nebo zemlju oslikava? Čudnovata je to Stvar; mašta igra, u kolo se slova uhvatila! Daleko je ogledalo, nad glavom visi na nitima od praha. Hoćeš li već jednom?! Razbij staklo, bivaj s druge strane. 'Mjesto slike...

ŽUČNA PJESMA       Izbljuzgana crna žuč na prljavom pločniku. Ponor klimavih otisaka, Vucara se po prašnjavim ostacima Bludne noći ispijene u cugu U društvu lošeg burbona.   Dno boce jasno oslikava aspiraciju Kurvinih sinova: ugasi se, ugasi se! Crkni gnjido neopjevana, Crkni deponovani smradu trulih emocija!   Ah, boli svaki treptaj izlupanih očiju; Boli svaka besmislena jebačina Dvaju mrtvaca. Boli...