Jasan ton tminom hitro hrli, kojekuda; Akord noći vibrira životom tjeran. Krošnja huči vjetrom što ima ga posvuda, Nebu i svoj zemlji od vajkada vjeran. Nad prozorom lasta košmarno se glasa, K'o čovjek kad gužva postelju u noći; Zemljano joj gnijezdo baladu rasplamsa, Brzano će lasta u daljine poći. Iza stakla, nijemo, sjene...
Nastavili dani 'đe su stali tada, Nečast s njima i poštenja pedalj, tek, Od svjetine beskrajne nastade balada, Nastavili dani 'đe su stali tada. Oglasi se hulja i gamad što plazi, Raspjeva se kamen i čudo postade, Prokleta crnina zasja u svoj snazi, Utihnu sva šaren da podjari jade, Oglasi se hulja i...
Tmuran pogled ka njenoj bisti, Sjajna što stoji na pijedestalu. Gleda i osjeća, zaista nisu isti; Niti će biti. Puna flaša na astalu. Nijemi pokret grabi ju za vrat, Diže ju k' sebi. Osjećaj trnja u guši, Opori ukus, drži se za rukohvat; Pada dole. Svijet se lagano ruši. Brodski pod, pod tijelom...
Oštro je pero što noć ga obuzme, Papirus rovi dubokim tragom. Nerijetko komad srca oduzme, Plešući valcer sa samim vragom. Karakterom plahim udove baca, Poljem slova hirovito skače. Pašnjake riječi netremice gaca, Sentencu oblikuje, dok tijelo mu plače. Težinu snosi,teret trpi hrabro, Stoički,k'o Atlas na leđima Zemlju. Rušiće pred sobom svako stablo, Da sagradi dom za...
Beskrajnim poljem, pod sjenom borova, Hodah lagano, tepihom korova, Svjetlo što ne gleda,mimo volje, Od zemlje zadan, čeka vrijeme bolje, Da zora svane sa istočne strane, Zapad da spusti na niže grane, Podno sebe gdje mu i mjesto, Crnicu da osjeti što satka mu prijesto, Skroji ga, dakako, stablom mu traga, Zemlja da bude...
Misli moja iz beskrajnog, ničijeg i svačijeg, Apstraktu senzibilni vakuumom što dišeš, Gdje ti je kraj? Odakle potičeš? Zašto me spotičeš? Nekad k'o givit, kao pero nekada, vazda i svukud' odrazu čovječjeg! Šta te čini i ko ti se klanja? Ostaje li išta nama? Vrlino i mano, ništavilom neograničenim što...
Gledah te okupanu notama zore, pod jablanom vrlim sjenu što obavi, Nad krotkim podom šarenilom ocvjetanim, na obodu boja, krvi i znoja, Rasklepetanog pogleda tajnu što čuva, dok duša ti bije podno guše, Ruše, gaze, mrse i peku,vrele i zle ruke k'o lavina što teku, Stežu srce k'o sandžija grudi, Ljudi, zvjeri odjeka...