Jedan je čovek, reklo bi se na osnovu fizičkog izgleda u svojim ranim pedesetim, svakoga dana u centru grada stajao i od prolaznika uzimao pare. Oni su mu ih, da budemo tačni, sami donosili. Pogotovo babe, one su ga volele jer se uvek smejao i...

Poslednje jutro, koje se, ironično za takvo stanje svesti, može nazvati „mirnim”, bilo je neka vrsta predskazanja. Puno dima, i to, da se razumemo, duvanskog, širilo se i letelo do nebesa. Svaki je vojnik, čak i onaj koji je sebe nazivao nepušačem, zloupotrebljavao čari jedne...

Krenućes jednog dana Preko voda, trava i planeta. Vođena jednom zvezdom. Ta je zvezda zasađena U tvom srcu Onoga dana kada je majčina utroba postala Istrošeni kofer. Prokleti kofer, ostaje. I uvek si u materici, znam. Materici svoje apstrakcije. I svog kukavičluka. I ko bi rekao da je vagina O kojoj sada toliko polemišemo ( Kao i svi...

Nosio sam neke sendviče Ocu na posao Kiša je padala Ja sam mislio o njenom osmehu I koliko je isti magičan. Razmišljajo sam iz koje je knjige izašao. Jer ljudski nije...

Granulo je sunce, prvi put nakon više od dva meseca. Zemun je bio lep. Uvek je bio lep, ali pod suncem je bio jasniji. Ko će razumeti onu silnu maglu? Neki stariji lokalci, od nekih osamnaest godina, tvrdili su da im sunce pokrene lavinu potrebe za...

U sredu, 12. oktobra, s početkom u 20:30h, u zemunskom klubu "Prečica", održaće se promocija romana "E, moj Astore", mladog autora Milana Mažibrade. O autoru: Milan Mažibrada rođen je 1996. godine, u Nišu. Detinjstvo i mladost proveo je u Zemunu, uglavnom šutirajući na koš. Knjige su mu...

Jednog nedeljnog jutra Ilija Prepelica otišao je u jutarnju kupovinu. Trebalo mu je mleka, morao je da popije belu kafu i u nju da udrobi hleb. Ni hleba nije bilo, tako da je razloga za izlazak bilo pregršt...

Kao i noći pre njega, kao i noći što će doći posle njega, i ta je bila mračna. Noć je duga, noć je jeziva, noć opseda i plaši. Samoća ga užasava, ne može da se pomiri sa tim da je ponovo sam. Kako i u...