KREDIT (Ljubav modernog doba)

Jedan je čovek, reklo bi se na osnovu fizičkog izgleda u svojim ranim pedesetim, svakoga dana u centru grada stajao i od prolaznika uzimao pare. Oni su mu ih, da budemo tačni, sami donosili. Pogotovo babe, one su ga volele jer se uvek smejao i bio je ljubazan.

„Mir mirniji“, rekao bi on njima,
„Mir se rodi“, odgovarali bi oni njemu.
A na štandu za kojim je stajao pisalo je: „Mirne rate“.

U ulici „Antiratnih heroja“ živeo je starac po imenu Rat. On je zbog te satirične, apsurdne nepravde doživljavao razne nepravde(gramatički ispravna dvostruka negacija), a jedna od njih bila je ta da je on čoveku za štandom morao svakoga dana plaćati dve rate, zbog takozvanih „kamata na skrivene poruke“. Pokušao je on nekolicinu puta da se reši te nepravde, posećivao je sve moguće ustanove, ali je moga da peva što nije prošao još gore, jer bi ga još sekretarice oterale kada bi na ličnoj karti pročitale njegovo ime.

Njegov sin zvao se Rat II, a Rat II, čekao je dete sa svojom ljubljenom Mirnom.

-Slušajte ovako, obratio se Rat za vreme porodičnog ručka svojim potomcima. To se dete ne sme zvati Rat III. Ja ne bih mogao da plaćam još jednu dvostruku ratu, a ti sine kukavče ionako nemaš ni za sebe da platiš.

Rat II i Mirna su ćutali, jer su znali da je sve to istina.

kredit.ljubav.modernog.doba.blacksheep.rs
-Najbolje bi bilo, nastavio je matori Rat, da bismo izbegli tolike troškove, a da mom unuku date neko drugo ime, to ne dolazi u obzir, da ti Mirna abortiraš, pa da svi živimo srećno i u miru. Šta, jel mi potrebno da se još i razvedete pa da ovaj moj Rat II mora i alimentaciju da plaća za Rata III?

-Ali tata, to je nepravda! Pobunio se Rat III.

-A nije nepravda to što sam se ja borio za ovaj mir koji danas imamo, a oni mi kažu da sam državni neprijatelj i ratni huškač, jer sam se borio u ratu. Kažu „Oni“, ti si se borio u ratu, ti si ubijao, nemaš ti pojma šta je mir, ti si budala! Tako oni meni govore.“

– Ali tata, ne bi bilo mira da nije bilo rata.

– Sunce tatino, da nije bilo mira, ne bi bilo rata, samim tim ni mira… Oni to ne razumeju, idioti, a šta mi tu možemo? Ili da nastavimo da im plaćamo, ili da zaratimo sa njima, a pošto su oni svi miroljubivi, te samim tim ne znaju da ratuju, naša pobeda je zagarantovana!

-Znači ne moram da abortiram, upita Mina.

-To nisam rekao… Uvek se vi možete razvesti, žao mi je…

-E pa ne može to tako! Prodao se Rat II, te je lupio pesnicom o tanjir.

-Slušaj govno malo, bolje bi ti bilo da se sa mnom ne kačiš… Mirno!

-Molim tata, Mirna pomisli da to on nju nešto doziva.

Matori Rat sav pocrvene, zadobi infarkt, te su ga Rat II i Mirna sahranili dva dana nakon toga.
Oni su, sada oslobođeni Ratove želje da svi potomci nose njegove ime, svom sinu koji se nedugo zatim rodio dali ime Mir.
Za to su to čule gradske vlasti, te su pomilovali Rata II, zbog izuzetnih zasluga za promovisanje „Mira“, pa on više nije morao plaćati ratu za mir.
Kada su, nakon par godina posetili Ratov grob, iz obližnje kafane odjekivala je čuvena pesma: „Samo da rata ne bude.“
Svi su nasejali i u miru otišli kući.

-Ukoliko se treseš od ljutnje na svaku nepravdu onda si moj saborac.
Ernesto Gevara.

Autor: Milan Mažibrada

Fotografija: favim.com

Nema komentara

Sorry, the comment form is closed at this time.