Onda su još stari znali da govore o vozovima. O kišama što su ih presretale, dok su odlučno preskakali žablju močvaru. Tu su oni tragovi stopala, što ostaju na ravnom kamenju kojeg je Bog osudio na prolaznost. Čuo sam da za neke ljude...

- Dobar dan, kako vam mogu pomoći? - Evo, meni i mojoj supruzi je istekao ugovor, pa bismo voleli obnovu istog. - Divno gospodine, vašu ličnu kartu samo, molim vas. - Izvolite. - Da vidimo. O, pre dve godine uzeli ste trokraku sa bočnom kamerom? - Da, da, potrajala je,...

- Da, da, ovde su me poslali. - Lično general? - Lično general. - U redu, pozvaću doktora- Doktoreeee! - Hoće li on brzo? - Odmah će on, sedite tu sa ostalim pacijentima. - Ali ovde nema nikoga? - Sedite, zaboga! - Ma odlično, da sednem. A ko me pita mogu li da...

- Dokument gospodine, dokument vam tražim. Puls, to kod doktora merite… - Molim Vas, dolazim ovde dvadeset i šesti dan zaredom, uvek me vraćate po neki papir, po neku banalnost, po hemijsku ste me jednom čak slali, pobogu, da bi na kraju došlo do toga da...

  ( To je morao biti Bog) Ne, nisam verovala u Boga nikada, odgovorila je Blabla svom dugogodišnjem prijatelju. Bio je to jedan od onih dokonih razgovora, dok čekate autobus koji će vas odvesti do željene pivare, kafane ili čega već… A on je bio sasavim...

„Danas ću svojim drugarima doneti osmeh. To je divan osmeh i ja sam ga sačuvao od zaborava. Nije to moj osmeh, ne! To je samo ono što osećam, vidim i čujem. To je moj svet, moj osmeh, moja duša… Pikar.“ Danas je dan velikog otvaranja prodavnice igračaka...

(Kada mrtav čovek pije) Od samog početka najviše mu je smetalo to što ne može da pije sa živima. On je bio mrtav, tako su mislili svi, a on nije imao mesta da pomeri ruku u sanduku jer je bio puniji, a tako bi im svima...

Bio je to srećan par. On i ona. Mislim na Blabla i Ananasa. A baš su imali smešna imena. Možda su se zato i pronašli. Ananas je bio nesiguran i tajno ljubomoran na Blabla. Ona je stalno negde išla i puno je pričala. Ananas je...

Giriček Grk rođen je u vreme rata u bivšoj Jugoslaviji. Njegov se, tada još uvek „ne otac“, nalazio na položaju. Ne bi bilo umesno ni moralno navoditi tačne podatke o mestima i ostalim stvarima, jer i sam Aleksandar Grk nije podnosio ni mesta po kojima...

Giriček Grk šetao je ulicama Zemuna. U glavi je stvarao svetove, te zamišljao kako i kao jedan stanovnik Pariza može biti ponosan i voleti svoj grad… Dobro, opštinu, ali to je druga priča. Kada je ušao u „ružin vrt“, kako su jedno dvorište nazivali klinci, nije...