Zamisli sebe u ( malom ) gradu silom prilik ačesto ne radiš ništa pretvaraš se da ne radiš ništa. Ali, desilo se: odjednom, ljudi ti šalju primerke knjiga, časopisa sa tvojim stvarima unutra imaš jednu, dve, dese tknjiga vidiš ih, na tvom su stolu možeš da ih listaš ili ubiješ muvu sa nekom od njih. I, ljudi...

U prošlom životu bio sam konj. I to ajde da sam bio konj kod nekog bogatog lorda, da živim fensi život sa non stop timarenjem, šećerom u kocki, redovnom hranom i vikend izletima u prirodu, pa ajde. Ili da sam bio trkački konj koga svi...

Pokušao sam da urežem Sjenku duše Na okapanom kamenu;   Noktima da grebem po Pukotinama, Uz razornu škripu Upornih otkucaja.   Probao sam i u sebe da Je sklonim, Dok joj Sunce kasom Vrijeme zbraja;   Pa da dva je uvijek Jedan, Dva i tri, Na čet'ri kraja.   Papir jedini trpi Turbulenciju Na nebu od slova, eto Razvuci ga pa zgužvaj, Pa nekako snove skrpi. Mladen Đurić Izvor fotografija: pinterest.com...

Bacila sam sidro na dno bivstva, lupilo je o prazninu. Odlučila sam da se večeras oprostimo. Opet je počelo da krvari, kao nekada. Nemam više reči, tih slatkih, penušavih melema. Nemam više nijedne brane da zaustavim more kraja. A tako želim. I tako ne mogu....

Posmatrala me bez reči - dugo, željno i sa pitanjem;  želela da je tako nagu – serviranu – uzmem. U njenim mislima su: moje oči – požudno gledaju u njene, dive se, hrane prizorom; moje usne – prejako utisnute u njene, vlaže i grizu sve od uha do...

Kuda? Usamljene su ulice, glasni koraci. Ljubav je napravila izuzetak. U tihom svetu bez glasnih poteza, začuo se treptaj jednog srca. Namešteno drugačije, zaslepljeno drugim bojama, neko ga je ipak uzeo. Podesi srce na lupkanje, reče meni neko stran. Dužna sam svima da glasno kažem ko ovde koliko voli. Lepo beše gledati dolazak nepoznatih lica, slučajno...

Moju tajnu znale su dve osobe. Prva je ležala pored mene iscrpljena burnom noći, a druga…Druga je bila pravi davež celog života, pa ne čudi zašto ni sada nije napravila izuzetak. Imao sam utisak da će mi mobilni telefon eksplodirati, a bilo je iviše nego očigledno...

Ljudsko stopalo je remek-delo inženjeringa i umetnosti. Leonardo da Vinči   Dugim, tamnim hodnikom prolomio se vrisak, praćen nezadrživim uzdisajima i izdisajima, sa ponekim prigušenim krikom. Nekoga bi to podsetilo na zvuk ranjene životinje, koja nakon duge i veoma mučne borbe ispušta svoj dah. Ležeći na krvavim, svilenim...