Vozila sam se autobusom. Onim autobusom u kom te ponude bombonama, kafom i čajem, kako bi ti vožnju učinili toplijom. Meni je već bilo toplo, jer sam krenula da posetim svoju porodicu. No bombone i čaj ne umem da odbijem. I tu, negde između čaja,...

Odlaziš? Samo požuri, hladno je da te ispraćam. Mnogi su mi otišli već. Iz stana, ulice, grada, države. Iz misli, pogleda, osmeha, srca. Iz života. Neki  su otišli prerano, pre nego što su uspeli da  saznaju da znam da češkam i budem ozbiljna. Neki su...

- Nije li čudno kako ljudi daju sebi za pravo da se ponašaju kao da je sve kul, samo zato što je sve prošlo? - Pa zar nije kul? – pitala je. - Ne znam, možda inače jeste, al’ ja sve pamtim. Da je sve bilo kul,...

̶  U sledeći ulazimo  ̶  tvrdila je Kristina, sigurna u svoje reči koje su zvučale kao naređenje. Do sada su propustile tri tramvaja. Nijedan nije odgovarao. Prvi je bio prepun, drugi je, pak, bio prazan, a treći je bio za garažu. Međutim, Nađa je znala da...

13. februar 2016. godine (jutro) 6.30č Kalina je bunovno nasula vodu u džezvu i po ko zna koji put uključila pogrešnu ringlu. Nije imala energije za nervoznu reakciju. Samo je mirno zurila u nezagrejanu tečnost, a potom je pogledala na krevet iz koga je izletela kao po...

Kad gaziš od dvadesete do tridesete najbitnije je da se ne plašiš. U tome je valjda fora. 2007. „O zašto, čudo moje, odlaziš od mene da bi nekom drugom bila samo žena?“ Piše na zidu iznad Leinog studentskog kreveta. To je naša dijagnoza loše načinjenog izbora. Dijagnoza straha....

Pre nego što počnem moram nešto da vam priznam. Ne umem realno da sagledavam stvarnost, ljude i događaje. Umesto toga vidim priče. Sve što se ne uklapa u njihov tok, izbacim, prespojim i zamenim. To me je održalo kada me je, pošto smo se porodično...

Romantična i duga putovanja vozom. Mirišljavi i topli autobusi. Par koji se ljubi na stanici i ne može da se odvoji. Emocije koje zaudaraju na bife i duvan. Kič emocije. Neko se opet vraća iz velikog grada u provinciju, da gurne glavu u kecelju koja...