Jutro je, i zaklinjem se na ćutanje do 10 sati, ili bar dok ne stignem autobusom do Beograda. 6:30 je, oprao sam kosu, što je moj jutarnji ritual i zadovoljstvo, pojeo sam dobar sendvič, sa krem sirom i šunkom, magla izlazi iz šolje kafe, i prekriva zgrade i livade naselja. Izašao sam i lagano pešačim...

Moram nešto da ti kažem! Maločas sam videla jednog dečaka sa telefonom u ruci, koji je primio poruku i imao OVOLIKI blentavi osmeh, onaj što ga samo zaljubljeni imaju, znaš? Piljio je u pristiglu poruku, smejao se par sekundi, a onda je podigao glavu i...

Neka sad pucaju, kad nisu pucali na vreme, kažem ti. Ubio se onaj Miloš iz Đakovice, a pre njega neki Dragan iz Gnjilana. Kad se desio slučaj sa dečakom, baš sam o tome pričao ženi sa prvog sedišta. I ona radi u Beogradu. Većina putnika...

Kroz zaprljano staklo prepunog gradskog autobusa, osamnaestogodišnja Lenka, zabrinutog lica, odsutno je gledala ulice velegrada koji će, bude li imala malo sreće, za par meseci zvati svojim gradom. Sama ta činjenica bi joj obično bila dovoljna da ne skida svoj prekrasni osmeh sa lica, koji...

Dvadeset prvi decembar, dvadeset jedan čas i dvanaest minuta. Cipele od asfalta odvaja debeli sloj poledice, vrat od upornih ledenih naleta  vetra odvaja debeli žuti šal, a autobus od stanice na kojoj ga čekam odvaja verovatno neki novi kolaps, nastao usled nepripremljenosti putara na vremenske...

  Stajao je na sred autobusa i svirao je. Violina je bila stara i on je bio star. Muzika je više mučila nego što je zvučala, ali njemu to nije bilo bitno, njega je hranila. U autobus je ušla kontrola. Starija žena koja je sedela pored mene...