Trideset

Kad gaziš od dvadesete do tridesete najbitnije je da se ne plašiš. U tome je valjda fora.

2007.

O zašto, čudo moje, odlaziš od mene da bi nekom drugom bila samo žena?

Piše na zidu iznad Leinog studentskog kreveta. To je naša dijagnoza loše načinjenog izbora. Dijagnoza straha. Slušamo Bočelija i mislimo da obavljamo španski. Sveske i knjige selimo s kreveta na sto. Iz sobe na terasu. Iz ruku u torbe.

Romantičarimo.

Ljubav može da bude samo to. Da nekom budeš čudo i ništa manje.

Padamo na fore iz filmova. Jer ljubav može da bude samo to. Da nekom budeš glavna filmska junakinja.

Ne primećujemo drndave autobuse što nas dovoze do centra. Ni tezge na Zelenjaku sa natpisima: tri para sto dinara. Ni podočnjake svojih profesora i starijih studenata. Večitu nadrnadnost bibliotekara na katedri. Ne primećujemo teška pitanja na ispitu. Pevušimo „Besame mucho“.

Svet nije ružičast. Svet je blještavo belo platno na koje smo zagazile spremne da ga obojimo.

2016.

Na zidove kačimo slike koje su cele od stihova. Teško nam je odrediti dijagnozu. Ali da, otprilike, svede se na jednu reč. (Nije na španskom).

Romantičarimo.

Ljubav je samo to: da nekom jesi čudo i ništa manje. Čak i kad pržiš luk za musaku. Čak i kad si filmska junakinja koja je iskočila iz nekog psiho trilera. (Bez noža).

Vozimo se automobilima ili pešačimo. Ali nam drndavi autobusi i dalje ne mogu ništa. Sad i mi imamo podočnjake četvrtkom, željni petka i odmora. Za tuđu nadrndanost i neljubaznost nemamo vremena. Čitamo knjige koje smo kupile.

Svet nije ružičast. Svet je platno koje bojimo kako hoćemo, samo zato što nismo pristale na obično. Samo zato što smo pobegle od dijagnoze: Strah.

2017.

Sa zidova vrište kalendari: trideset, trideset, trideset!

Kad gaziš od dvadesete do tridesete najbitnije je da se ne plašiš. U tome je valjda fora. Kao kad treba da se popneš uz stepenice. Vrh sa dna izgleda tako daleko. Dno sa vrha izgleda još dalje.

Romantičario ili ne romantičario, važno je da si sve vreme budan. I da ne pristaješ na manje od čuda.

Jer dok trepneš – duvaš u trideset rođendanskih svećica. Glupo je da se tom tortom ne zasladiš.

12046695_898021603621776_5976990801403518703_n

Autorka: Srbijanka Stanković

Izvor fotografija: Marko Pekić

Nema komentara

Sorry, the comment form is closed at this time.