Materija je shvačena krivo. Preozbiljno smo doživjeli svoja stvaranja, negdje u povijesti zapeli o ostvarivanja, pa pali na testu straha. Tad je nastala tajna- materija postavljena k'o lažna kraljica, jer ona je tek sjenkica naših pravih magičnih kraljevstva. Materija je tvoje svršavanje po golim i iskrenim butinama mog uskrsnutog vrištanja, ja protrnem pri pomisli, jer znam...
OSTVARENI Posle noći u kojoj smo Okusili buduću stvarnost, Moj strah kao Kazaljka pokazuje isto i Drobi se usled promena. Ne moram da oponašam Zatvorenim prozorima nevreme, Ako postojimo sa suncem Koje nam topi krov. VARLjIVO LETO Kada zatvaram prozor i vrata, Dom predaka drhti do rušenja. Kako već nastanjene kiše Pustiti da uđu? Pokazujem da bih živeo Bar kao komad...
Gledam oko sebe pepeo prošlosti sneg sadašnjosti gledam oko sebe gledam u sebe sneg pepeo spira tragovi na licu ostaju na telu ostaju na srcu ostaju tanani, jedva primetni gledam oko sebe gledam u sebe snegom se umivam i odlazim da trčim sa životnjama divljim rođenim iz krvi i rana iz pepela i snega krik sa usana puštam da leti u susret suncu koje se...
Ovogodišnji dobitnik nagrade za najbolji neobjavljeni rukopis poezije na ,,44. Ratkovićevim večerima poezije'' je jedan od urednika našeg časopisa i časopisa Balkan Express Filozofskog fakulteta u Zagrebu. Svojom poezijom slika i odgoneta stvarnost, a kao urednik pronicljivo upućuje druge na prave staze stvaranja. Za devet...
Samlila sam razumnost i mogućnost da priznam ludost, istom mirnom rukom u vreli krik svog bivanja pomiješala, da bih dobila umiljat šapat - ispijen zen dovoljan za nova traženja, bez razočaranja; svijet je i dalje moja molitva. Puštam da me ispunja...
Istina je: život je prečesto borba i nadmetanje i možeš ga uporediti i sa jebenim američkim fudbalom: stvari se odigravaju brzo surovo je, sirovo i bolno pravila se često krše a publika je rulja koja traži spektakl i krv. Oko tebe je gomila budala i neko uvek želi da te sjebe drži što niže i u...
Život sam provela ćeterajući o smislu istog sa starcima razbacanim po gradu, najčešće po parkovima. Nasađenim na polomljene klupe, pričali bi sa mnom o iskvarenim, mladim, digitalnim generacijama. I o tome kako su život proveli brinući o računima, ljutnjama prijatelja i egzistenciji. A trebalo je da žive. Život sam provela ćaskajući sa prijateljima uz gorku, jaku, uglavnom hladnu...
Ljudi bezizražajnog lica Koračaju preko mokrih ulica, Svak' u svojim mislima Zanesen. Dalji smo nego ikad, I hladno je. Stigla je jesen. Autorka: Tanja Spasojević Fotografije: pinterest.com ...
Ta je teza valjda nastala suđenjem bez prosuđivanja ( k’o i mnogo toga do sad ) zbog previše lijepih, a šupljoglavih, zbog barbica 21-og vijeka koje sigurno za sebe nikada ne bi rekle kako su samo lijepe ( Bože moj, one su u ogledalu i najpametnije! ) Ali usput se stvorio problem i sa druge...
UMETNOST JE SAMA PO SEBI DISANjE, ALI TEK KADA SPOJITE VIŠE UMETNOSTI, ONDA ZNATE KAKO JE TO ŽIVETI PUNIM PLUĆIMA. Nemanja Dragaš dobitnik je Vidovdanske nagrade na Akademiji umetnosti u Beogradu i laureat je više od petnaest međunarodnih festivala poezije. Najmlađi je član Književnika Srbije i...