Kada je jednom došao Novembar Ostao je tu dugo Hladan, ispunjen proslavama Maglovit, ispunjen elegancijom večernjih haljina Ostao je tu Dok se nije pretvorio u Decembar Hladan, ispunjen proslavama I elegancijom večernjih haljina Koje si nosila Ispunjen kaputima, šalovima Šetanjem gradskim ulicama Pokrivenim snegom I koracima koji škripe Novogodišnjim dekoracijama  i ulicama koje Sijaju žutom bojom pod njima U Decembru...

    Sve je počelo kada si ti upoznala mog dječaka, A ja djevojčicu u tebi. Igrali su se i uživali. Nisu nam davali puno prostora. Nismo se ni protivili. Množili smo doživljaje, prijatelje, ispite. Bivao sam toliko ponesen srećom Da sam je često dovodio i u nesvijest. Muški nestašluci, dokazivanja u prazno Pred punim auditorijumom...

Sedeli smo u kafani i razgovarali uz pivo. Goldi je prvi načeo tu temu. -     Juče je ponovo imao jedan od svojih uličnih „performansa". Svratio je do crkve sa onim malim, Srkijem, tvojim komšijom. Palili su sveće za mrtve, šta god. Kasnije su produžili do parka,...

    NEPLIVAČ   Bez patetike i rima okićenih punim mesecom i talasima praiskonske veličine bez sentimentalnosti i sladunjavog zaronila sam   ADAM   Probudih ti se na dlanu i shvatih da tvoje sam rebro   EVA   Dok je Adam spavao iz Raja je bezgrešna prognana     Srbijanka Stanković Izvor fotografija: pinterest.com, facebook.com   ...

    Je li svejedno ugašen sjaj na preponosnom plaču heroja na početku kraja samog gubljenja? Heroji su relativni, k'o što je relativan svaki pojam da je ijedna naša riječ stvarna. Relativno sam te izgubila. Relativno me nije ni briga. Relativno te više ne volim. Relativno sam sretna. Sjaj odbljesnuo svemirom da bi nemirne zabavio...

Ne znam. Nešto u meni počelo je da se osipa. Kao stene. U kasnu jesen. Kad ih neki užas iznutra pokrene, te se odlome od sopstvenog središta. Tako se u meni nagomilano kamenje rasturilo i slomilo sve kosti u kojima se usijala praznina davno isteklog roka trajanja. Ništa se nije promenilo. Osim što...

Reči dolaze iznenada. Ne prizivam ih. Ležim, gledam svoja posla kad - eto ih. Ružne, lepe, ovakve, onakve. Neke se svađaju sa mnom, Neke su fine. Neke su Alkohol, Žurka, Ulica, Grad, Nedelja, Utakmica. Neke su Knjiga, Čaj, Kafa, Ležanje, Muzika. Neke su Povreda, Mrak, Samoća, Smrt. Neke me naljute, nekima odgovorim osmehom. Prkosnim...

    Kamenim oštrim perom oluja je isklesala lice, poljupcima nežnim vekovima kroteći more.   Potpuno sam veran samo lepoti, grešne cvetove u korenu što lomi, a odan gordom, nepomičnom licu, čvrstinu što crpi iz tajni dalekih vekova, ćudljivo ujedam stene litica oštrih, žudeći samo za smislom lica njenog.   Sve planine nalik su jedna drugoj, priroda ponekad pogreši, takvo naslika...

Razgovarali smo sa Marinom Ilić, diplomiranim ekologom i pesnikinjom. Neodvojiva od papira, Marina svojim stihovima čuva naš i sve svoje svetove. Otkrijte kako se raste među pesnicima, kakvog ukusa je uspeh i koje su to senke koje se (ne) zaboravljaju. Kada je Marina Ilić shvatila da...