DAR LUDOSTI

Samlila sam razumnost

i mogućnost da priznam ludost,

istom mirnom rukom

u vreli krik svog bivanja
pomiješala,

da bih dobila umiljat šapat –

ispijen zen dovoljan za nova traženja,

bez razočaranja;
svijet je i dalje moja molitva.

Puštam da me ispunja…

I samo ispijam

čarobni napitak svoga mantranja –

gutljaj po gutljaj,

i tišina postaje sve svetija,

meditacija noći

provlači se

kroz moj spasonosni okršaj ;

čišćenje razuma

i prihvačena ludost

k’o od rođenja najposebniji dar.

 

 

Autorka: Antonia Kralj

Fotografije:

Nema komentara

Ostavi komentar