NEPOZNATOM

 

 

 

Život sam provela

ćeterajući o smislu istog

sa starcima razbacanim po gradu,

najčešće po parkovima.

Nasađenim na polomljene

klupe, pričali bi sa mnom o iskvarenim,

mladim, digitalnim

generacijama.

I o tome kako su život

proveli brinući o računima,

ljutnjama prijatelja i egzistenciji.

A trebalo je da žive.

Život sam provela ćaskajući

sa prijateljima uz gorku, jaku, uglavnom hladnu kafu

o Preveru,

Vodili smo čudne razgovore.

Raznovrsne.

Piljeći

u tavanicu mamurni, o Vama.

Govorili bi kako

ste samo fikcija.

Produkt moje dokolice.

I kako podhitno treba da počnem

da se bavim nekom umetnošću, moj gospodine.

Kako mi moje maštanje

ništa dobro neće doneti.

A ja im, velim, moj gospodine, da

treba da taj nos koji su zabili u moj život

premeste u neku dobru knjigu.

Prijaće im.

Shvatiće smisao mašte.

Često gunđam o Vama, moj gospodine.

Na slavljima kad me

zabrinuti rođaci ćuškaju

i kroz zube cede kako je moj

red da se udam.

Govorim kako me neko čeka, negde.

Ne znam gde.

Ne znam ni ko.

Znam da sam mu prva misao pre no što zaspi.

I da u nedoba mašta

o meni i srećnom

kraju.

Pričam o Vama, dragi moj gospodine

kad me pitaju šta me muči.

Kažem im da bih bila srećna da mi

je koji par cipela više,

i koja dilema i problem manje.

Ustvari, kažem im predomišljajući se

treba mi Šejn

tada bi me bilo briga za dileme,

a hodala bih i bosa.

Kažu mi da se zanosim.

I pogledaju me iskosa.

Tražeći mi manu: „Pa osim tog krivog zuba, tebi ništa, ama baš ništa

ne fali. Dečaka na ulici koliko ti volja!“

Fali mi, sada već kroz smeh kažem.

Oni znaju nastavak rečenice

i progunđaju kako mi nema spasa.

Onda podignem pegav nos, pa njime

param nebo.

Ono što vidite na nebu, moj gospodine, nije

trag aviona. To je

produkt mog nosa kada se naljutim

prijateljima koji

veruju

da postoje sirene i šumske nimfe.

Ali sumnjaju u tvoje bivstvovanje.

I zato, moj gospodine, želim

da te

što pre pronađem

da naslonim obraz

na to rame.

Da prvi put gledam u nebo bezbrižna.

 

 

nepoznatom

 

Autorka: Jovana Kišica

Fotografije: pinterest.com

Nema komentara

Ostavi komentar