Sada ti je život izvrnut naopako

Počne kao svaki drugi dan. Običan. Ni po čemu poseban. Ideš i ne razmisljaš. Zapravo, razmisljaš, ali o svakodnevnim stvarima, „obavezama“, zapravo – glupostima. Da, upravo, glupostima. To shvatiš onda kada se desi. Kada te preseče taj događaj. Čuješ neku tako lošu vest, ili te, pak, automobil obori. Jednostavno obori. I ništa više nije isto. Biće, možda, nekada. Biće, sigurno, možda i uskoro. Ali sada nije.

Sada ti je život izvrnut naopako. U ovom trenutku prisutan je samo šok. Neverovatan poriv za životom, za pribranošću, instinkt jači od bilo čega. Neverovatna zbunjenost – da li se ovo zaista desilo meni? Kako? Kada? Zašto? Zašto se ne sećam? Toliko pitanja. Ako imaš sreće, i toliko ljudi oko tebe. Da te vrate. Da te dozovu. Jer te je šok odveo, izgubio, otrgao. Tvoj život je ovog trenutka otrgnut. Treba se vratiti na noge, pribrati, boriti. Treba. I biće.

A tih svakodnevnih gluposti i briga, stalnog kukanja zbog sitnica više nema. Da li je morao baš takav događaj da ti pokaže koliko si, zaista, srećan? Kako zaista nemaš razloga da se stalno brineš, žališ i ustežeš zbog nečega? Zar se zaista nešto tako strašno moralo desiti da vidiš kako je, zapravo, najveći blagoslov imati zdravlje i snagu da ostvariš sve sto želiš? Pa i kada ti karte nisu naklonjene, da se možeš osloniti na sebe da to preokreneš?

Zasto čovek sve shvati jedino na svojoj koži i to kada stvari postanu drastične? Zato sto je to život. A i to loše ce proći. A onda ćeš znati bolje. Bar se možeš nadati.

Autorka: Gordana Bajović

Nema komentara

Sorry, the comment form is closed at this time.