Tuđe

Noć je potrajala taman toliko
da se više ne seti niko
koja je svrha sna.

U nepoželjnom jutru pred nama
maglila se ona tama
prizora sinoćna.

Da smo se smislenije oćutali
do smrti bismo šaputali
pitanje otužno.

Ovako nas krvnički goni
po zapećcima u vasioni
ni krivo, ni dužno.

O zašto smo se nevini, mili
u tuđu ljubav zaljubili
i zasjali.

I u danu ovom (neslanoj šali)
biserom svinjce posipali;
od sebe krali, pa prokockali.

Autor: Predrag Milovanović

Fotografija: weheartit.com

Nema komentara

Sorry, the comment form is closed at this time.