Taksista nam, kad smo krenuli da obiđemo Vale de los Inhenios, rekao da mu nije jasno šta tražimo u starim poljima šećerne trske, umesto da uživamo u plažama Kube.Njima je 1. maj neradni dan, kao što je uostalom i nama bio do pre neku godinu....
Možda nekad, kad nas ne bude bilo, I vreme, pospe sećanja daškom mladosti, Lica nam izborana, se otkrave od starosti I sećanja budu jedino što nas veže, i uz Cvrkut ptica prolećni, donesu opet osmeh tvoj.. Eh, da je sreće, da tad budem sa tobom. Videsmo život, rećiću tada, kad bejasmo...
možda si znao moje ime broj mojih godina mesto gde živim i koju vodu pijem isto tako pretpostavljam nisi imao pojma da je boja mojih gaćica ista kao boja koju vidiš dok se žmureći prepuštaš poljupcima nekog tvog da je boja mojih gaćica ista kao boja brusa koji deli moje grudi od moje letnje lepršave haljine da je bolja mojih gaćica zapravo crna jer kažu bar...
Sanjam te kao što nesretni mornari sanjaju otok dok plove na brodu koji tone Sanjam te kao što dječak kojeg drugari ne vole sanja putovanje na Mjesec Sanjam te kao što sanjaju vojnici kraj rata i susrete sa djevokama koje ih čekaju doma Sanjam te kao što djevojčica sanja odrastanje, bijeli veo i princa Sanjam...
Vidi, Ja na početku uvek kažem Da sam rođena u porodičnoj kući U sred dvorišta Koje se proteže od ulice do reke Rođena sam u najprometnijoj ulici u gradu Kroz koju bi četvrtkom Seljaci Kamionima Vozili stoku na pijacu Kroz koju bi nedeljom Autobusi Vozili studente provincijalce Natrag da ostvare Ambicije svojih roditelja Kroz koju bi petkom ili subotom Sa peškirima...
Od samog starta, ko Sidarta, loše odabrana karta Lud i mlad, pa slabo shvata, Kuc-kuc, ''Ćao'', pukla kvaka, pogrešna vrata, grč na licu, nokaut, pa onda kamata Ko se nada taj i strada, pa ga ponoć raskomada Kao tablu od pikada, bez balada i fasada, Lome hiljadu tornada bez pardona, bez kondoma Strah od smrti i aviona, pa...
Bila je jedna iznimno topla rujanska večer I ja sam obukla svoj najljepši grudnjak Onaj što nosim samo na nedjeljne mise i na bliska vjenčanja I plave gaćice na tratinčice s čipkastim obrubom Jer nisam znala gdje večer vodi I nadala sam se da neće voditi nigdje I da ću samo...
Strmoglavio si mi se u srce, na prepad i ja se samo nadam da te nije boljelo. Koštao si me poezije. Najednom, svi su stihovi htjeli da postanu pjesma o najljepšim mramornim očima. Najednom, svi pjesnici u meni su horski ćutali, potpuno nemoćni da pronađu bilo kakve riječi. A htjela bih, strašno bih htjela da ti napišem nešto...
Izvini Što nisam znala kako da te volim I što sam uporno tražila druge Koji bi umjesto mene To mogli da čine Što sam ih slijepo slušala I u mnoge neprilike te dovodila A da je sve to tvoja krivica Smatrala Izbjegavala te Bježala od tebe I negirala Tvoje postojanje Izvini Što sam pokušala da od tebe napravim Nešto što...