15 nov More

U okrilju morskih valova,

pod nogama zrna peska,

šaptale su iglice borova,

u daljini, osmeha tvoga bljeska.

Šumovi su me vodili,

stazama tvojih ruku,

ka okeanima nežnosti i tišini,

u davno opustelu luku.

Mirisi neveste lavande,

ostaše u mojim prstima,

gledajući spokojno sa verande,

kako Sunce tone u postelju pučina.

Zvezda iz morskog neba,

u koju sam satima zurio,

Okovana u dubini pogleda,

i slobodi oka tvoga.

Disalo je nemirno more,

u svakom dodiru tvoga uzdaha,

buđenjem povika zore,

i drvoreda zrelih maslina.

Dozivalo me je u svoje naručje,

usnama poput smokve i sedefa školjke,

blistavim kao nebesko sazvežđe,

a ja sam tebe nazvao- moje More.

Autor: Marko Stoiljković

Fotografija: weheartit.com