Od ranog jutra počinjem kovati planove. Glas još nije izgubio jutarnju promuklost, a već imam isprogramiranih dvadesetak dana unapred. Više od toga je previše, jer na duže ovde možeš samo da garantuješ ratu za kredit. Na dvadesetak godina. Ako ti se posreći i na dvadesetak godina posle...

I tako trajem. Pokušavam da ne zaboravim. Pokušavam da ne pamtim. Negde uporno zapinjem. O papir. O vreme. Prošlo – koje neće doći. Buduće – koje je već iščezlo. I nismo isti. I nije da ipak ne bismo mogli. Ali nešto nas trajno definiše. Deformiše. Obrazuje. Preobražava. Satire. Genetski kod ubačen u klonirano naše nasleđe. Provalija detinjstva koju...

Ne znam. Nešto u meni počelo je da se osipa. Kao stene. U kasnu jesen. Kad ih neki užas iznutra pokrene, te se odlome od sopstvenog središta. Tako se u meni nagomilano kamenje rasturilo i slomilo sve kosti u kojima se usijala praznina davno isteklog roka trajanja. Ništa se nije promenilo. Osim što...

Kada si otišla, u sobi je postalo nekako svetlije. Ima smrti kojima se molimo. Ima smrti koje nisu teške. Koje su ništa. Sitna prevara profesionalnih lopova. Prosto. Poput dečije igre u kojoj su pravila nebitna. Ima smrti koje nisu teške. Teško je umiranje. Kada si otišla, u sobi postalo zagušljivo. Mene su zasvrbeli...

  AUTOARHEOLOGIJA:   Sopstvoiskopavanje. Samopotkopavanje. Pa onda oplakivanje.   ANTIKARDIOLOGIJA:   Ignorisanje srca. Potiskivanje srca. Hibernacija srca. Ukoliko ne uspe – otklanjanje u potpunosti.   NEOSOCIOLOGIJA:   Prijatelj – neupotrebljiv pojam. Empatija – nije pronađen praktičan primer koji odgovara zadatom pojmu. Interes – jedini preživeli kriterijum vrednosti.   DEMOKRATOLOGIJA:   Ignorisanje naroda. Potiskivanje naroda. Hibernacija naroda. Ukoliko ne uspe – totalna anestezija i otklanjanje u potpunosti. Poslednji primer najčešće primenjivan u...

  Uspomene. Sećanja. Događaji. Ljudi na slikama. Ljudi sa kojima se nikada nisam slikala. Preležane bolesti. Položeni i nepoloženi ispiti. Stare i sveže rane. Metastaze, lečenja, neizlečivosti, zalečenja. Privremena i trajna. Kako da živim sa uspomenama? Kako da živim bez njih? Kako da živim?   Onda je usledio razgovor:   Rekao je: mora da postoji neko mesto. Rekla sam: čitao si Crnjanskog. Rekao je:...

  Traži se: Matematičar spreman da podredi život pronalaženju formule koja će minus mog života pretvoriti u plus. Dramaturg koji će izbaciti zaplet, tako da sačuva fabulu, i smisliti drugačiji epilog. Lekar koji će zalečiti otvorenu ranu i spasiti me od neminovne i preko potrebne amputacije srca. Traži se: Fotograf, odličan...

Ponekad me uplaši ogledalo. Bojim se ruku, lica i tela. Bojim se praznine sadržane u njima. Ponekad poželim čitati Kiša ponovo. Ali onda njegove pukotine počnu da se otvaraju u meni. Nekad je bolje zapušiti uši voskom, zaboraviti pesmu, ugušiti je u sebi. Sputati sebe pred pesmom, pred tom Sirenom...

  Neću da stavim naslov. Lepo neću! Zar misliš da se sve stvari mogu nasloviti, da se svemu može dati konačno ime, pa tačka? Ni tačku neću da stavim. Zarezi i ostali znakovi me ne zanimaju. Učiti pravopisna pravila, ponavljati, podvući izuzetke, pa to posle primenjivati. Čisto gubljenje vremena. Još...

  Otišla je. Nije izgovorila ni reč. Samo se nasmejala. Cinično. Kao i uvek. Rugala se emocijama, bolu, porazu, udarcima. Najlakše joj je bilo da se svemu naruga. Rugala im se. Zato što im nije mogla ništa. Godinama sam se čudio njenom crnom humoru. Nisam razumeo kada je rekla: crno...