-          Znaš, ne izgledaš kao pisac. -          Je li? A kako to pisac treba da izgleda? Ima i za to neki dress code? -          Pa, ne, nego, znaš.. Onako.. Šta da ti pričam? Seti se Dostojevskog. Poniženi i...

  Odričem. Nemam ništa sa osobom koja piše sve ovo. Neću da snosim nikakvu odgovornost. Posle treba objašnjavati gnev i šta se to sve u stvari htelo da kaže. A znaš kako ona ume da bude ljuta. Često se uhvati prošlih tema i onda nas sve, i mene, do iznemoglosti...

Ne ide. Ne razumemo se. Možda treba da odemo negde. Da nađemo taj vrli svet. „Nema novih svetova“, kažeš. Dobro, šta da uradimo. Da stvaramo? „Suviše si optimistična“, kažeš. Možda. Nosim se sa životom najbolje što znam. Kako god da okreneš, ipak se ujutru uvek prve oglase ptice. Ne znam koje. Možda one...

Sutra je ispit. Treba da učim. A ja opet imam nalet inspiracije. To je uvek tako. Inspiracija je sebična. Ona nikad ne pita da li može da svrati. Ona jednostavno vikne „Stigla sam!“, kao da je to od presudne važnosti za mene. I ma koliko da je...

  Sedi u mojoj sobi. Još uvek je u staklenim cipelama i balskoj haljini. Pretvaramo se da u ponoć čarolija neće prestati. Ja ću glumiti da nisam znala da je sve laž. Sve dotraje. I ljudi. Kad pređeš neke godine, postaješ nepotreban. NE-A-DE-KVA-TAN, tako kažu. Ako može neko samo da mi...

  Rekli su mi da je previše mračno u hodnicima mojih reči. I pitali kakva je to neman svom težinom pritisla moje pero. Smejala sam se. Nikad me ne pitaju kakav je put i zašto imam žuljeve po rukama. Nikad me ne dotiču pažnjom. Samo zahtevima. Evo, sad ću da pišem...

    Ne vredi da me zoveš. Ja sam sva lepa mesta obišla. I videla prazninu. Čak i kad spustim glavu u šake, ona me boli. Neko će reći da je ovo ženska pesma. Ali ona ne peva kao onaj čovek posle rata. Ili peva baš kao on. Malo bele jutarnje...

  Hajde, šta čekaš? Nemoj opet da mi kažeš da je takav red. Sve. Samo nemoj reda radi. Gde ti uopšte ovde vidiš red? I ako ti je toliko stalo do toga, onda lepo ceger u ruke i u neki veliki mol gde opet prodaju neku maglu (koja...

    Opet sam dočekala zoru. Dobro. Bar je svanulo. Nije uvek tako. I sam znaš.. Kako misliš kako to mislim? Pa doslovno ovaj put. Kod nas, doduše, reči često menjaju značenje. Eto, recimo,  nasilje je dobilo novo ime. Patriotizam. To se valjda zove prerušavanje. I ne znam ko je prvi sa tim...

    Odavno ga znam. I svi ga u kraju znaju. Ne znam kome nije tražio neku siću za još jedno pivo. Život sveden na tuđi kusur. A večeras je opsovao onako, što bi se među nama reklo, sočno. Kao kad zagrizeš zrelu voćku i onda shvatiš da je...