Danas, ali samo danas, siguran sam da smrt ne miriše na pokošenu travu već zaudara na mleveno meso.   Već neko vreme pušim jako loš duvan koji kupujem tudjim novcem.   Tri godine živim pored sredovečnog bračnog para koji svake večeri jedno drugom preti nožem i odlaskom.   Prošle godine umrla mi je majka od raka pluća uzrokovanog odustajanjem od života.   Pre nekoliko dana detetu iz moje ulice kamenom su umalo iskopali oko.   Nema prostora za...

Počelo je, dosta naivno, to moje samoubistvo.   Počelo je, kada sam se rodio, slep i gluv za nesreće sveta.   Počelo je, kada sam prvi put probao čokoladu, ne znajući da mi za nju treba novac.   Počelo je, kada mi se dopala prva cura.   Počelo je, kada mi se svidela prva tužna pesma.   Počelo je, kada sam počeo da čitam dobre knjige.   Počelo je, kada sam naučio da čitam loše ljude.   Počelo je, kada sam napisao prvi stih.   Počelo je, kada sam zavoleo jesen.   Počelo je, kada sam našao uže na tavanu.   Počelo...

Plesao sam juče sa prelepom devojkom po srči, sve do kraja jednog prijateljstva.   Nisam je poljubio, niti pokazao želju za nečim većim od koraka.   Samo sam se pitao koliko detalja ima do meseca.   Pričao sam juče sa uplašenom devojkom nad stolom mokrim od tudjih pića.   Nisam naručio ništa, niti sam otvarao stisak,   Samo sam se pitao koliko detalja ima...

U doba fiksnih telefona teškog kružnog brojčanika, pisama na šarenom papiru, sastanaka koji se zakazuju nedeljom u crkvi, vreme pre mog rodjenja, video sam te prvi put na ulazu hotela Moskva. Ja sam, naravno, bio tek vratar iz malog mesta dok si ti imala više novca u svojoj crnoj tašni nego što...

Najlepše ruže rastu u močvari, jarke od usamljenosti među otpadom ljudi ne naviknutih na lepotu.   Voleo sam da odlazim do bare blizu moje kuće u rano jutro, da tamo stojim satima posmatrajući kako se život vraća sa pauze.   Tamo sam naučio da odluke astronoma ne utiču na to gde će se sve rađati bebe,...

Ne znam ništa o tebi, čak ni ono što mi govoriš, pogotovo to što mi šapućeš, ne zavaravam se da te poznajem ali o tebi znam jedno, noću ne možeš da spavaš.   Znam da jutro dočekuješ umorna od noći, znojava od strahova, pohotnih misli koje je zasadila mladost, najveći neprijatelj mirnog sna.   Vidim te kako se prevrćeš...

  Ja sam u ratu sa životom Krvavom obračunu Do smrti Vraćam mu za sve Što mi je oduzeo I molitve bogu I hodnike osnovne škole I šamar od oca I kletvu od majke   Vraćam mu i za njeno crno oko Jedino koje me ikada volelo Onako kako treba da se voli Kroz bol od kojeg oživiš Iako znaš...

Danas je bez potrebe umrlo previše ljudi, u ratu, od izlečivih bolesti, abortusa ili usled nepažnje prilikom prelaska pešačkog i ja sam toga bolno svestan ali mi se sve to čini nebitno kada čekam autobus po hladnom danu.   Jedino što uspeva da se probije kroz moju gustu bradu osim lošeg vremena je njeno obećanje da ćemo biti srećni...

  Kada dodje sa posla moj brat jede, popije svoju drugu kafu tog dana, uputi slomljen pogled ka ulaznim vratima svoje kuće i ode u krevet.   Krevet mu je neudoban ali ne jer ga žulja tvrd dušek već zato što je nekada imao snove za koje misli da ne znam kada mi kaže da batalim pisanje pesama i nadjem neki...

Kada bi samo znala koliko me sjebala jedna zbunjena klinka, jedno razmaženo dete koje može da gleda u more svakog dana a to ne čini, bilo bi te sramota što si se kao žensko rodila, mati. Upoznali smo se u svetu koji postoji ispod pločnika po kojem hodaju ozbiljni ljudi dok žure na posao i na brzaka jedu podgrejano testo iz pekare, a...