Mudar čovek puno greši Jer najbolje uči onaj koji ne zna puno Često plačeš u zadnje vreme Iako se svakog dana ponovo zaljubimo jedno u drugo I vreme provodiš zaokupljena poslom koji voliš Samo sedneš pored mene Nasloniš mi se na rame I počneš da jecaš Ni ja nisam srećan Iako mi svaki dan...

Sedim u mračnoj sobi u pola noći Iako sutra imam obaveze koje od mene traže da ustanem rano Jer se mirim  sa svojom smrtnošću I činjenicom da ću jednog dana Biti potpuno zaboravljen Da sam biće od krvi i mesa Koje nema ništa pametno da kaže Što već nije rećeno Stvorenje koje se...

Sve to mnogo lepše zvuči u zadimljenoj birtiji. Sve to mnogo lepše izgleda na parčetu bele hartije. Sećam se, dok su mi padale bombe na glavu, nisam se plašio smrti. Bio sam željan igre. Sada, lažem ljude koji me vole svakog dana. I praštam sebi to kako bi ostao živ. Ako...

Poštujem ljude koji piju gorku kafu. I poslušaću ih pre nego što ću one koji je slade. Od čoveka koji izjutra okusi žuč Pre ću čuti nešto pametno. Jer zna koliko truda treba da se med napravi. Ovog jutra neću sipati šećer u svoju šolju. Ceo dan ću provesti sa njom. Treba...

Lice mog brata nije onakvo kakvim ga pamtim. Iako nas celog života dele samo jedna vrata. Shvatio sam to skoro, dok sam ga gledao kako spava. Dete koje sam učio kako se krvari i koje me učilo kako se krvari više ni u šta ne veruje. Iskrvarilo je na...

Sinoć sam zaspao sam. Jutros se probudio pored nje. Pristavio vodu za kafu i odvojio trenutak da je posmatram dok ključa. Kako se pod vrelinom menja i dobija svrhu. Ona spava u mom krevetu. Iako zna da sam ga dobio na poklon. Ona spava na mom polovnom krevetu iako zna da...

Svake noći pitam se imam li snage da levom šakom skršim desno rame kako ne bih ponižavao sećanja u hladnoći klozeta, umoran od posla za koji me niko neće platiti, sit velikih dela koja mi izmiču.   Sva muka mog postojanja staje u tih par minuta pre nego što se trgnem, odem do toaleta i okrenem ogledalo ka zidu.   Svaka druga...

Rođen sam u gradu na zelenoj reci, koji zeleni most razdvaja od zelenila, taman dovoljno daleko od sveta za melanholiju, taman dovoljno blizu gungule da se stihovi, gluma, ples velikog mesta preliju po njemu, ne zadrže se dugo a mi, zaljubljeni u njegovo mrtvilo, ne moramo preći zeleni most na zelenoj reci ka zelenilu da bi putovali.   Udobno zavaljeni u trošna sedišta presvučena izbledelim...

  Ona misli da će se vratiti, ali neće, ubediće je da ostane cmizdrava deca, kućni poslovi i bade mantili.   Prestaće da se tušira svaki dan, vezivati kosu u rep, usvojiti kuče, ostaviti pušenje.   Voleo sam da pijem kafu sa njom, uvek bi kasnila pa sam imao savršen izgovor zašto nemam cigarete.   Osmehnula bi se, izvadila crveni Monte Karlo iz džepa i bacila na sto, naručila...

Moj otac nije bio poput drugih pijanaca, kada bi se pripit vratio kući ne bi urlao tražeći čistu košulju ili večeru, već bi uzeo gitaru i počeo da svira.   Sad, ne zavaram sebe, pio je puno, zato ga nije bilo kada mi je trebao, ali ostavio je lepe uspomene.   Ne šetam nafrakan vrtovima, ne potičem iz Verone, Romeo i Julija mog vremena zovu se Rambo i...