Jedne sam godine Od sebe otrgla Četvrtak Naivno Il' sam se samo tako pravila Nemilo Iz nebuha otgrla Pa svileno, meko vlažnim prstima Uvila u Bluz Ili blud Budna u ovo doba Ne pravim razliku Pravim meru razmaka Od tebe Na kojoj...

Možda je potrebno još ovoliko života pa da mi se krvavih ruku pojaviš pred vratima. Da izboranog lica, i mršavih krvavih podlaktica kažeš kako si konačno slobodan. Da si smogao hrabrosti i usmrtio ponos, svog tamničara. Da si mu na spavanju uzeo ključeve i nožem...

(Kada mrtav čovek pije) Od samog početka najviše mu je smetalo to što ne može da pije sa živima. On je bio mrtav, tako su mislili svi, a on nije imao mesta da pomeri ruku u sanduku jer je bio puniji, a tako bi im svima...

S tobom je uvijek teatar Znaš, Reče mi jednom Komedija? Ne, nikako. I nije kao da gledam Hamleta Ili Revizora, Nije vala ni kao da si Dimova Dama sa kamelijama. Već si me kao onaj Glupavi starac Beket Prikovala za sjedište sale Da gledam nešto jako bitno A u stvari gledam dva idiota Koji uzalud čekaju da im dođe...

"Čikam te da zadržiš dim u plućima duže od mene." "Pobogu, čoveče, kako posle da se vratim kući." "E, ipak sam ja kapacitet" "Ne, brate, ti samo ne umeš da veruješ u nešto ili u nekog, zato te baš briga šta će tvoji reći." Neosvetljen park, jedan od onih...

Imam tu nesreću da pamtim detalje, horoskopski znak tvoje majke, prvu krisom ispaljenu cigaretu, prve naše zagrljaje, starosno doba kada su prvi put tvoje suze zbog ljubavi pale. Ti imaš tu sreću da odmah zaboraviš. Poljubiš, slažeš i ostaviš. Nekima se čak ni imena ne sjećaš. Zašto bi ih i pamtio? Ni sam ne znaš...

Ima dugu smeđu kosu i nosi naočare. Iza naočara su krupne oči. Izgleda kao da prati ono o čemu govorim. Poprilično sam sigurna da samo tako izgleda i da je kilometrima daleko od te prostorije, ulice, Beograda, zemlje. Ta devojka. Čije ime nisam upamtila. Kada sam je...

Moram nešto da ti napišem, jer smo obećali da se više nećemo lagati. Samo sam počeo da pišem, ne znajući kako će to izgledati, ali svestan onoga što želim da kažem. Ni ti, ni ja, sad ne znamo koja će biti sledeća rečenica. Negde sam...

- A mama, kako ljudi znaju da je Isus baš ovako izgledao? - A šta bi bilo da me je rodila komšinica Safija? Ja bih onda imala drugog Boga? Toliko neodgovorenih pitanja male mene. Majka bi mi rekla da se neka pitanja jednostavno ne postavljaju. I nisam...