Do moje dvanaeste godine otac me je svakodnevno tukao. Ni moja mlađa sestra nije prolazila bolje. Pošto je majka preminula, batine su trajale duže, a novim modricama i posekotinama trebalo je čak i po mesec dana da zacele. Ja sam nekako i uspevao da izdržim...

Bio sam im najlepši. Zvali su me Bog lepote. Bio sam im najmudriji. Pitali su me za savet. Bio sam im najsvetiji, klanjali su mi se. Imao sam najširi osmeh, zavideli su mi. Dao sam im ljubav. Gazili su je. Dao sam im sreću. Odbili su...

Dok je čekao zelenog čovečuljka da smeni crvenog na semaforu, uočio je kupolu crkve koja se nazirala iza neukusno nadžidžanih zgrada i prodavnica u stilovima svih vrsta. Jovan Andrić je u tom trenutku shvatio da nije odavno posetio nikakvo religiozno zdanje. Takođe, sa gospodinom Bogom...

    Govorila sam  mu stihove velike i poznate, (i  one male,drugačije...