Sad sve znaš.

Moram nešto da ti napišem, jer smo obećali da se više nećemo lagati. Samo sam počeo da pišem, ne znajući kako će to izgledati, ali svestan onoga što želim da kažem. Ni ti, ni ja, sad ne znamo koja će biti sledeća rečenica. Negde sam čuo da su nepredvidivi ljudi najopasniji, ali ja sebe nikada nisam smatrao opasnim.

A oduvek sam bio nepredvidiv. Ili možda samo svoj? I dobro mi ide, mogu ti reći, s obzirom na to da sam pre nepune dve godine ušao u onu deceniju, u kojoj život stvarno počinje. Sviđao mi se naslov te pesme i pre toga – kao da sam oduvek želeo da budem stariji, da bih mogao da počnem da živim.

Znaš li da sam sa 4 godine odustao od časova skijanja, jer sam znao da me instruktor laže da će nas jednog dana upoznati sa Brankom Kockicom, ako budemo bili dobri? Sam sam na kraju naučio da skijam. Branka Kockicu nikada nisam upoznao.

Nisam te lagao kad sam ti rekao da ne umem da volim i da najbolje umem da budem sam. A sad se odjednom plašim da budem sam, jer krenem da mislim na tebe.

alan-harlaquin-blacksheep.rs

A ti, Evo…

Ti znaš da odgovornost prema drugima ne postoji… Ne možeš nikada pomoći drugima, ako pre toga ne pomogneš sebi. I nikada nećeš uspeti da pomogneš onome ko ne želi sebi da pomogne. Tome me je i prošla godina naučila i – hvala joj. (I hvala tebi, Deda Mraze, što si obradovao ove godine sve te ljude, koji su hteli da budu srećni, počeo sam da verujem u tebe koliko i u Boga, hehe. – ovo ja, Evo, nešto za sebe, ne obraćaj pažnju).

Nego, kad sam već kod Boga, desilo se Bogojavljenje ili kako se već zove taj praznik, neću ni da guglam. Mesecima unazad sam se odricao tebe, i svih tereta, sa željom da pobedim svoje slabosti i  osetim istinsku radost života…ako ona stvarno postoji? Izašao sam u ponoć u dvorište, pročišćen i spreman, znajući šta sve želim od ovog sveta, života i ljudi, ali ne znajući šta da poželim. I poslao sam gore u nebo svoj dah energije, u kome je stajalo: „Hej ti, ako ima neko gore da me čuje… ne želim ništa, stvarno, sam ću sve, kao i do sada. Samo mi daj volje da istrajem u svemu što želim. Je l važi? Nije ti to toliko teško? Hvala unapred.“

I znaš kako mi je svemir uzvratio, ili moja podsvest, ili neka superiorna svest, koja je to mogla da čuje?

Tako što sam te danima sanjao. Tebe i sve u vezi tebe, i stvarno i nestvarno, i ono što smo mogli i ono što nismo. Nisam znao kako to da razumem, pa sam ti pisao, pa si mi rekla da si i ti mene sanjala… danima, posle toliko vremena, posle svih rana koje smo jedno drugom zadali.

Pa smo se i videli istog dana…

Zgrabio sam te tad, i pomirisao, i udahnuo boje u sebe.

Kao da je sve bilo juče…

I razišli smo se samo, ne znajući šta će biti sutra, ali sigurni u to da se volimo, uprkos svemu.

Napisao sam, Evo.

Sad sve znaš.

Autor: Alan Harlequin

Fotografija: youtube.com

1 Komentar
  • Pingback:Taman! - Black Sheep
    Objavljeno 04:01h, 01 februara

    […] ovo čitaš, znači da se nismo čuli danima. I ne znam, više, šta znaš, pa ću ti reći sve, nedvosmileno i bez ikakvih laži i uvijanja. Ispričaću ti priču sa […]