06 apr Odraslo dijete

Imam tu nesreću da pamtim detalje,
horoskopski znak tvoje majke,
prvu krisom ispaljenu cigaretu,
prve naše zagrljaje,
starosno doba kada su prvi put tvoje suze
zbog ljubavi pale.
Ti imaš tu sreću da odmah zaboraviš.
Poljubiš, slažeš i ostaviš.
Nekima se čak ni imena ne sjećaš.
Zašto bi ih i pamtio?
Ni sam ne znaš šta si kojoj obećao.

Ja sam oduvijek takva.
Na sve stavljam roze mašnicu.
U svakoj ljudskoj ruševini
nađem zrnce dobrote
koje posadim na plodno tle svog srca.
Zalivam ga ljubavlju, svakodnevno
nadajući se prelijepom cvijetu.
Opijena radošću ni ne slutim da uzgajam korov
koji će mi zatrovati cijelo biće,
kada odraste.
Tako živim godinama.
Nadam se raskošnom cvijeću,
nesposobna da shvatim ljudsku zlobu.

Čista duša plaća cijenu.
Uveče, kada legnem,
prevrćem se po krevetu kao po grobu.
Guše me neizgovorene riječi,
zidovi koje sam počela da gradim,
opor ukus samoće
i ti, zbog koga sve to radim.

Prije nego me prevari san,
pa ispijena zatvorim oči
izgovorim molitvu svemogućem Bogu
da me promijeni i prilagodi
jer ja sama to uraditi ne mogu.
Al’ ne može se pobjeći od sudbine klete
pa se sa svakim novim jutrom budim kao dijete.

Autorka: Danijela Jokić

Fotografija: tumblr.com