Ostavi sad kajanja, predaleko je otišla sudbina da bi ih više pronašla...

Naopaka dobrota. Definicija izmišljenog vokabulara. Škrte teorije zvanično Neopisivih pojmova, Pa lomljenje istih Svom snagom općeg bezumlja. Česte su ironije U redovima ogorčenih rafala. Nikad se ipak ne prozivaju Oni laki igrači s druge strane obarača. Bacaju kocke u središte zbivanja Mrgudi u duši; veseljaci izvana – Oni bez imena, a puni titula, Oni čija je marka košulje Bitnija...

Nema tog inata, ega ni ponosa Koji bi zamjenio iti gram ove spokojne praznine u meni. Stalno ju pipkam i promatram, Sumnjičavo preispitujem iz svih uglova...

Za umišljene hejtere, Za propale odnose, Za zgažene sentimente I moje bahate rječite izrode. Čak i sama svoja muda Svako malo testiranju podlažem – Utrpam pokoju laganicu Između tri tone mojih papiruština. Eto vam smijeha...

Upakirana svijest U izbjegavajuće bolove; Nenadano ostvarivanje 'plana B'. Lomim naslove, loše zvuče. Jebe me krivi period Bez adekvatne inspiracije, Baš sad (baš uvijek) kad je dakako Trebam najviše. Samljevene emocije, Nikad prožvakane, Samo bacane na hrpu k'o kamenje...

Padaju prostorije dijagonalno pa se razlijevaju po stubištu istog ravnog poda. To su prostorije moje iskrenosti, u konačno dočekanoj dijagonali  pravednosti. To je razlijevanje tebe, istinskoga, na nepostojeće stubište 'tvoje istine' i one apsolutne, naravne - poda jedne ravnine. Biraj mili...

Apsurd. To je ono što vlada ovim svijetom u ovo čudno vrijeme. Okreni se oko sebe. Dotakni se bilo koje aktualne teme. A onda dobro, dobro p(r)ogledaj. Svojim mozgom i svojim očima, ne onako kako su ti rekli, već analizom zdravog razuma...

Birala sam uvijek papir umjesto plastičnih slova koja proizvode zvuk tapkanja u samoćama džangrizavih doba dana. Pa za papir ponestaje vremena, a šutljivost rukopisa počinje da nervira. Cijela sam u fazama, djelomično u navikama. Mrzim nenaviknuto žurenje i neuhvatljivo prepisivanje pobrkanih zbirki mog života. Jebala te poezija...

Smijeh.  Predivan i čist kao dječje promatranje  okicama anđela bez granica  u zgrušan - prljav svijet pun sivila  i s izgubljenim, ne samo smislom,  već s grdosijama bezosjećajnosti, a još gore - pod okovima najtežih lanaca zvanih strah...