Sama samoj

Ostavi sad kajanja,

predaleko je otišla sudbina

da bi ih više pronašla…

I suze su zaboravile

kakvog su okusa

u tvojim ustima…

Ti ih tako dugo nisi pustila.

‘Zašto si tako jebeno ravnodušna?’

Nitko nije pitao.

Čuješ… Muk.

Tišina ne traži opravdanja,

a niti samoća kajanja.

Izravnala si svemire.

Tvoje polutke sad su mostom vezane.

Ostani na njemu…

Uvijek između.

I nikad te neće srušiti;

tuđa suđenja

zbog čega bi se trebala kajati;

glupa ogovaranja

zbog čega bi se trebala opravdavati…

‘Vidim kud to sve vodi…’

Novi dijalog?

Nemam snage za te mučnine.

Nestani.

Samoj mi je najbolje.

Autorka: Antonia Kralj

Fotografija: tumblr.com

sama-samoj-blacksheep.rs

Nema komentara

Sorry, the comment form is closed at this time.