07 apr Sama samoj
Ostavi sad kajanja,
predaleko je otišla sudbina
da bi ih više pronašla…
I suze su zaboravile
kakvog su okusa
u tvojim ustima…
Ti ih tako dugo nisi pustila.
‘Zašto si tako jebeno ravnodušna?’
Nitko nije pitao.
Čuješ… Muk.
Tišina ne traži opravdanja,
a niti samoća kajanja.
Izravnala si svemire.
Tvoje polutke sad su mostom vezane.
Ostani na njemu…
Uvijek između.
I nikad te neće srušiti;
tuđa suđenja
zbog čega bi se trebala kajati;
glupa ogovaranja
zbog čega bi se trebala opravdavati…
‘Vidim kud to sve vodi…’
Novi dijalog?
Nemam snage za te mučnine.
Nestani.
Samoj mi je najbolje.
Autorka: Antonia Kralj
Fotografija: tumblr.com
Sorry, the comment form is closed at this time.